TRY...

Chapter 29.

"Ma daj mi taj mobitel Mike!" nasmijela sam se te doslovno skočila na njega tako da sam ga oborila na krevet i uspjela mu uzeti mobitel. Konačno...

"Okay..okay..."nasmijao se grohotom.."palačinke te čekaju u kuhinji..!" rekao je a ja sam samo izašla iz sobe dok je i on krenuo zamnom.

"Ne mogu jesti..idem na trening za pola sata!" rekla sam dok sam se spuštala niz stepenice zajedno sa njim.

"Ne...nego ideš sa svojim kretenom...malena..."nasmijao se te brzo strčao niz stepenice prije nego što je moja šaka uspjela udariti njegovo rame. Stvarno volim svog brata!

...

Kao što sam to i prije radila,polahko i bez žurbe sam se spremila za trening te napustila kuću bez doručka. Na žalost,morala sam propustiti Mikove palačinke ali nemam običaj jesti prije treninga jer mi poslije silnog okretanja dođe zlo. Napustila sam kuću pokušavajući izbjegavati tatu koji je nekim čudom ovoga jutra ostao kod kuće. Nisam imala živaca trpiti još i onaj njegov pogled ispod oka poslije onoga što se sinoć desilo. I dalje nisam svjesna cijele situacije,i dalje mi nije ništa jasno,i dalje imam milion pitanja bez odgovora... Na sreću tu je uvijek posojao ples koji me je spašavao životnih problema i koji mi je pomagao da na barem dva sata zaboravim na sve životne probleme. Sjela sam u taksi razmišljajući da nazovem Tinu ili Steph. Stvarno sam zanemarila moje najbolje frendice otkako sam se preselila u onaj stan... počela sam čak i izostajati sa fakulteta što baš i nije dobra stvar jer ako želim dobiti posao o kojem sanjam onda se moram debelo potruditi da dolazim na sva predavanja... A šta ja radim? Razbijam glavu glupim pitanjima u vezi Harrya Stylesa.

Saobraćaj je i ovoga jutra bio gust kao i obično i to je vejrojatno još jedan razlog zašto ne volim London. Jutarnja gužve! Prema mom mišljenju jutro bi trebalo biti najmirniji i najljepši dio dana i stavrno ne shvatam zašto su ljudi primorani rano ustati te uništiti svoje jutro odlazeći na posao ili školu... Za nekih petnaestak minuta bi trebala biti ispred velike plesne dvorane što me i nije baš oduševljevalo kao svaki put. Sama pomisao da ću tamo sresti Iana i Harrya u isto vrijeme me je zgrozila. Jednostavno nisam spremna suočit se sa Ianovim čudnim ponašanjem koje mi poklanja od onda kada smo se zadnji put vidjeli u istoj toj dvorani. Čak mi se nije htio javiti ni na pozeve. Na kraju sam jednostavno odustala te odlučila da ću danas pokušati razgovarati sa njim. Ponovo.

Što se tiče Harrya...nije da mi nije drago što ću ga ponovo vidjeti. Te predivne zelene oči su uvijek tako dobrodošle i onaj njegov rijetko viđeni osmijeh je tako topao...ali na neki način stid me je pogledati mu u oči. Ne znam šta mi se dešava ali stidim se onih prokletih poljubaca,iako su mi prokleto godili,ipak ih se stidim. Za sve je kriv David...moj bivši...svaki put kada uđem u fakultetsku dvoranu i ugledam ono njegovo uštogljeno blijedo lice koje se smješka prema Vicky koja sjedi odmah pored njega i glumi savršenu djevojku. Mrzim tu glupaču,otela mi je dečka,moju prvu ljubav,samo kako bi sebi sredila ocjene na fakultetu. Svi su svjesni toga da Vicky samo iskorištava njegovu pamet,ali ne...on je previše zaljubljen da bi to i sam vidjeo.Zbog njega sam na neki način zamrzila muški rod i obečala sebi da više nikada neću dozvoliti sebi da dobijem slomljeno srce. To mi čak i uspjeva...gotovo će i godina dana otkako nemam dečka ali opet se tu pojavio Harry sa kojim sam se nekoliko puta poljubila. Šta to pobogu radim od sebe? Nije mi jasno zašto sam to sebi dozvolila...da mi uopšte bilo ko od muški priđe... Iana sam poznavala i prije nego što sam se počela zabavljati sa Dvidom tako da sam njega uvijek smatrala pravim i iskrenim muškim prijateljem. Očigledno sam se prevarila...Ali zašto Harry?

Glas taksiste me je prekinuo iz razmišljanja kada mi je rekao da sam konačno stigla. Platila sam mu te izašla van pogledavši na ručni sat kako bi provjerila da li sam zakasnila. Iznanadilo me kada sam shvatila koliko je brzo vozač zapravo došao. Izgleda da gužva i nije baš tolika. Ostalo mi je još petnaest minuta do početka treninga. Sigurna sam da grupa koja prije nas trenira,tj Harryeva grupa hip-hopa još nije završila tako da sam požurila unutra kako bi ušla u svlačionicu te se presvukla prije nego što gomila tinejđerica uđe u svlačionicu i zasmrde je svojim znojem. Na samu pomisao sam se stresla pa sam još više ubrzala korak kada sam končno ušla unutra.