The Beast

This isn't real-1.dio (moja verzija priče)

- Vrlo lijep doček, vidim. - sada sam prvi put čula Marcusov dubok ton glasa. Po naglasku sam uočila da dobro priča našim jezikom, ali po rasi mi je djelovao kao Azijanac, sa tamnom kožom. Djelovao je opasno, kobno, mračno, ali smiješkao se zlobno kao da se ne boji. Kao da je došao igrati igru. I tog sam se bojala.

Što ako će ići po svome?

Kada je stupio par koraka naprijed, uzimajući pogledom sve ljude i anđele u prostoriji, svi su se još više stisnuli, pogotovo kada su vidjeli kako uzima dubok dah i miriši tonu krvi ovdje, a onda zadovoljno uzdiše i smiješka se, na tren crvenih očiju.

- Kako se usuđuješ doći ovdje nakon svega? - otac se nije usudio smanjiti ton glasa, sada se spustio stepenicama kako bi mu došao bliže iako su još bili oko 10-ak metara udaljeni. Anđeli su ga slijedili. Ali njegov vjerni odani Zayn, nije. Ostao je uz mene. Znala sam zašto je tata stao kako je stao. Da bi spriječio Harryja, kako me ne bi mogao uopće gledati, a ni ja njega. A ja stojim na strani anđela?

- Misliš, kada si ubio mojeg oca? - Marcus se zlobno smiješkao i prešetavao se lagano do jednog stola s kojeg su se ljudi već odavno maknuli. Sada su svi već pobjegli od straha kroz drvena vrata, kada su vidjeli slobodan prolaz. Odlučili su živjeti i spasiti se, a i meni je bilo drago, s obzirom na to da nisam htjela da bude nevinih žrtvi.

- Dragi Arthure, misliš da nisam čuo kako se pripremaš za borbu? - uzeo je jednu bobicu grožđa i bacio ju u zrak te ju uhvatio u usta i krenuo žvakati... - Zbilja si mislio da sam tako naivan, da ću te pustiti da pobijediš ovu bitku? Da neću doći po osvetu? - prekrižio je ruke i odmjerio ga. Činilo mi se, iako mu nisam mogla vidjeli lice, kao da se stisnuo i on, kao da se Arthur prepao nekoga prvi puta u životu.

- Ne možeš to raditi danas. Ovdje. Danas je vjenčanje. - tata je odgovorio čvrsto, ali sada kao da mu nije bila namjera svađati se i derati se, već da smireno riješi ovaj razgovor. Bojao se. Moj otac ga se bojao. Inače bi ga odmah otjerao iz dvorca. Onda sam vidjela Aidana kako stupa uz Marcusa koji je sada stajao u sredini. Nikad nisam ni pomislila da ću vidjeti Harryja, Marcusa i Aidana kako stoje jedan uz drugoga.

Kada su ga Zayn i Arthur uočili, kako samouvjereno stupa protiv njih, s krilom koje još nije zacijelilo, obojica su opsovali u sebi. Za njih je sada bio izdajica, netko tko se neće više nikad moći vratiti u svoj dom, narod anđela, već je postao netko drugi, neprijatelj za njih, vampir.

- To vjenčanje je otkazano. Rose se neće udati za Zayna i postati kraljica. Znaš dobro da to ne želi. - Marcus je odgovorio, sada ozbiljan, više se nije smijao. Nisam znala da će stati u moju obranu, uopće da zna moje ime i da me brani pred mojim vlastitim ocem. Osjećala sam se kao da me on razumije iako se tome nisam nadala.

Ali nisam se mogla prisiliti na smiješak jer sam razmišljala o daljnjem ishodu ovog napetog razgovora. Moj otac je čvrsto držao dršku svojeg oštrog mača. Nadala sam se kako će Marcusove riječi doprijeti do oca i reći onom malom glasu u njegovoj glavi da odustane od ovoga dok još može, no nije bilo tako. Ostao je tvrdoglav.

- Što ti znaš što ona želi! - opet se zaderao, a to nisam htjela... - Nisi joj nitko i ništa. Samo si opasnost našem narodu. Da sam samo znao kako će se ovo desiti, bio bih odavno spreman. - stao je šaputati kao da razmišlja o hitnom planu. A onda sam i ja stala razmišljati. Što uopće radim još ovdje? Trebala bih biti kod Harryja, u njegovoj blizini, ne Zaynovoj. No nisam se mogla ni pomaknuti s mjesta, jednostavno sam se prepala.

Kada sam pogledala u Zayna pored sebe, bilo je to kao da gledam malo uplašeno štene. Nije se bojao kada je bilo njih 50 protiv jednog Harryja. Sada kada ih je više, usrao se u gaće. Bilo je divno gledati ga takvog, ako ne i predivno. Napokon sam dočekala i taj dan. Da se sakriva iza svojeg kralja umjesto da ga brani. Briljantno.