The Beast

It's all true

- Tvojem ocu, naravno! Umirao je od želje da te vidi odkada je čuo da si ovdje. Moj otac. Od sve te histerije potpuno sam zaboravila da je još živ. Želim ga vidjeti, želim, ali nisam si mogla pomoći da ga ne zamrzim.

Mislila sam da je mrtav godinama, a sada čujem kako je još i živ? Sve zato što se htio vratiti svojem kraljevstvu? To nije nešto što mogu samo tako prihvatiti.

- U kojem sam to paklu?

- Doma si, dušo. - zacerekao se.

- Da me nisi više nikad zvao tako. I nisam doma ti glupa... kokoši. - rekla sam mu ozbiljno. Zapravo, ispalo je za smijeh, no on se nije smijao. Opasno me gledao. Stajala sam ukipljeno i gledala u njegove oči.

- Kokoš? Pa zapanjen sam, Rose, ali budi pažljiva ovdje. Sjeti se da pričaš s čovjekom svoje vrste. - Zayn je zarežao prije nego što je nastavio. Ma, kao da marim za to.

- Na mjestu si gdje i pripadaš! U dvorcu Andisa. Kralja Arthura i Kraljice Eve. I tvoje prijestolje te čeka, princezo. Tako da da, 'dušo'. Ti jesi doma. - rekao je sporo. Njegov je izraz lica bio hladan i ozbiljan. Htjela sam odgovore. I samo jedna osoba mi je to mogla dati.

- Onda me vodi ocu. - rekla sam kotrljajući očima. Ponovno se zlobno nasmijao. Kunem se, jednog dana ću mu maknuti taj glupi osmijeh sa lica i nahranit ću ga ostalim kokošima.

- Možete me slijediti, Vaša Visosti. - rekao je prije nego što mi je namignuo. Okrenuo se i stao hodati, držajući glavu visoko, pokazujući na to kakva je aroganta budala.

Bilo je tiho dok smo hodali. Straža nas nije slijedila. Hodala sam iza njega i držala oči na njemu kako ne bi napravio neku glupost.

- Sa svom svojom naklonošću, ali jako ste spori. - Zayn je rekao, očito raživciran što hodam iza njega.

- Kokoši prve, ljepotice poslije, sa svom svojom naklonošću.

- Hoćeš li prestati s tim? - rekao je dok se okrenuo i naglo zgrabio moju podlakticu. Njegove oči su bile pune ljutnje. Previše crne.

Ne bojim ga se. Logično mi ne može ništa napraviti. Ako je istina to što kaže, a ja sam stvarno princeza, onda me ne bi smio dirati.

- Makni svoje prljave ruke s mene. - rekla sam gledajući ga duboko u oči. Pažljivo me promatrao prije nego što je odlučio napraviti pravu stvar. Pustio me, očito shvaćajući da nije imao nikakva prava tako me primiti.

- Idemo. - to je bila posljednja riječ koju je rekao prije nego što se okrenuo. Počeo je hodati kao i ja, uzdahnuo je u procesu hoda. Sada sam primijetila stražu na svakom kutku. Svi su bili obučeni u rojalno-
plava odijela. Ako i pokušam pobjeći, biti će to vraški teško.

***

Nakon dobre dvije minute hodanja došli smo do ogromnih drvenih vrata koji su bili visoki barem četiri metara. Stražari su stajali pored njih. Nisu čekali niti trenutak. Čim su nas vidjeli, otvorili su ih. Dok su to radili čulo se glasno škripanje.

Prvu stvar koju sam primijetila u toj sobi, jest bilo to da je to bila prokleto skupa soba. Zlatni lusteri su visili sa stropa, skupocjene crvene zavjese kod prozora i najmanje 3 velika ogledala na svakom zidu.

Ne zaboravimo da je bila velika kao plesna dvorana.

- Moj gospodaru. - čula sam kako Zayn govori prije nego što je istupio, kako bih vidjela što je na kraju sobe.

- Vaša kćer, Rose, kao što ste zahtijevali. - Zayn je završio.

Moje oči su slijedile njegove. Pale su na muškarca u svojim četrdesetima, koji je imao smeđu, kratku kosu. Oči su mu bile tamno smeđe. Sjedio je na velikom tronu pokrivenim crvenom i zlatnom svilom, dok je nosio sivo odijelo.