~ Besnilo ~

1.3K 153 51
                                    


Danica

Nema povratka natrag kada se nešto uradi ili kaže. Niti se urađeno delo može poništiti niti se izgovorena reč može povući. Preostaju dve mogućnosti: večno kajanje ili večni mir, u zavisnosti od toga šta smo i za čije dobro, odnosno loše, učinili.

Šta sam ja učinila? Podlegla sam niskim strastima. Šta sam rekla? Sve suprotno od onoga što sada radim. Grozničavo sam Nikši upućivala svakakve reči, i pritom svaku mislila, a onda… Onda su se sve one poput najgorih izdajnika vratile meni. Nacerile mi se, podsmehnule, i dovele me pred svršen čin.

Ko sam i kakva sam sada? Žena koja se omamljena godinama tuge i samonametnute usamljenosti, podaje muškarcu koji nijednim gestom nije dao naslutiti da zaslužuje moje telo. A ipak, evo me - gubim se u dodiru kože o kožu. Svaki živac zategao mi se nalik struni. Iz glave mi je pobegla svaka racionalna misao, ustupajući mesto potrebi koja ne zahteva prisustvo razuma. Kada je uopšte razum i igrao bilo kakvu ulogu kada je požuda nadjačavala sve ostalo i gurala se u prvi plan? Na žalost, razum i požuda ne idu ruku podruku. Nikada nisu i nikada ni neće biti skladan par; onakav kakav opstaje na duge staze.

Nikša i ja nismo par, ali požuda ne potražuje emotivnu povezanost, naklonost i poverenje. Ona prepoznaje i priznaje primarni, površni, iskonski nagon i ništa više od toga. Telesno davanje, srčano odumiranje - to je drugo ime za potrebu koja traje onoliko dugo koliko je telu neophodno da utaži seksualnu glad.

Nepatvorena glad ogleda se u Nikšinim očima, dok se nalik zloslutnoj seni nadvija nada mnom. Njegov miris napada mi čula. Osećam, vidim, priznajem jedino njega. Ruke mu putuju svakim milimetrom moje kože i svaki dodir nalikuje žigu, koji se utiskuje i ostavlja duguvečan trag tako da nikada ne zaboravim ovu noć. I da prođu vekovi, i da tama zauvek uguši svetlo, i da mi um izbledi i okruni se poput jeftine pozlate sa bižuterijskog nakita, uvek ću se sećati kako sam prvi put poslušala zov strasti a zanemarila sve ostalo. Oči mi neće dati da zaboravim izgled njegovog lica koje se spušta između mojih butina. Koža mi neće dati da poreknem raskalašne zvuke koji mi napuštaju grlo dok se njegove usne spajaju sa izvorom neutažive želje. Moje razoreno, rasparčano srce mi neće dozvoliti da lažem sebe i kažem kako mi ništa od ovoga ne znači, jednom kada sagledam veličinu svoje greške. Ništa neće imati snagu dovoljno jaku da potre divlje osećaje koji me obuzimaju.

Leđa mi se, van svakog logičkog zakona fizike, nekontrolisano odižu sa kreveta i zauzimaju nemoguću formu, a on ne prestaje sa mučiteljskim istraživanjem mog najintimnijeg dela tela. Osvaja milimetar po milimetar mene. Trijumfom odišu njegova ramena koja su se zaglavila među mojim nogama. Kompletno njegovo telo odiše pobedništvom i upravo se sprema da uz bojni poklič stupi na postolje namenjeno pobedniku. Iako sve to znam, rukama, koje kao da nisu više deo mene, povlačim spavaćicu i pokušavam da je skinem sa sebe. Delikatna svilena tkanina me steže, davi, lepi se za mene od znoja kao čičak. Uspem ni sama ne znajući kako da je otrgnem, bacim i još se više primaknem njemu, njegovim grešnim ustima. Eho mojih uzdaha odzvanja sobom. Okrećem glavu levo-desno, nešto tražim, nešto želim ali ta mi neuhvatljiva želja uporno izmiče. Mutno sam svesna obrisa naših tela u zanosu čije senke plešu po zidovima, nevidljivim rukama hvataju i upijaju moje grlene krike i njegve mukle, zadovoljne vibracije nastale iz dubine grudi. Zarijem šake u njegove crne, kratke vlasi i uhvatim se snažno. Jedino temenom i vrhom stopala dodirujem dušek ispod sebe u trenu kada me zaposedne ludilo kakavo nisam smatrala da postoji. Lebdim a orgazam koji oduzma vid i dah, isisava svaki atom snage koji imam. Grčim se i uvijam, čvrsto sklapam oči i naizmenično uzvikujem kletve i molitve. Nalik hidrauličnoj turbini, rotacija se pokrenula u mojoj srži a jednom kada se pokrene ona ne prestaje sa radom. Nikša stvara električni naboj koji se u koncentričnim krugovima razliva po meni sve dok mi mozak potpuno ne otkaže usled iznenadnog šoka. Ispod kapaka mi se ukazuju ljubičaste svetlosne mrlje, a njegov dlan se premešta na moj trbuh i pritiska me ka dole. Vraća me u početnu poziciju - tu gde ne mogu da uzmaknem od njegovih nasrtljivih usta i prstiju.

Nebo nad Beogradom Where stories live. Discover now