~ Brodić ~

1.6K 184 43
                                    

Lokalitet Al Džasasija, severoistočna obala Katara
Nikša - 15 godina

Put od dečaka, prodatog u belo roblje, do dečaka koji već pet godina uči i usavršava se da komanduje bio je dugačak. Valovit i uzdignut nalik peščanim dinama, koje su prirodna prepreka i odbrana između Persijskog zaliva i Katara. Sada znam gde je Katar na mapi sveta, znam i šta je Doha, znam i ko su ljudi koji su me kupili, iako oni ne bi upotrebili tu reč. Regrutacija - to je termin koji im se više sviđa. Štićenik, ne rob - drugi termin koji im je mio.

Rašid Abu Mehmet Al Asad - moj mentor, moj otac po izboru, moj vetar u leđa. Čovek prema kome sam u naletu prkosa ispljunuo krv, podučava me kako da je zadržim u sebi. Uči me kako da pričam, kako da pišem, šta da mislim i kako da radim. No, moja narav se uvek probija kroz sve lekcije i svakoj nalazim manu, menjajući je i izvodeći svoje zaključke, sve dok se ne poklopi sa stavom koji imam ka njoj. Rašida to ponekad zabavlja, a ponekad mu kida živce. Ali on to ne pokazuje, jer mene uči kako da radim jedno a govorim drugo. Ne slažemo se baš najbolje, ali on nešto vidi u mojim štrkljavim udovima petnaestogodišnjaka, što ga navodi da mi se smeška čak i onda kada sam zaslužio ukor.

Vodi me sa sobom i njegovim najstarijim sinom Emrahom, koji je dve godine stariji od mene, na sva važna mesta po Kataru ali i u zemlje koje smatra riznicama znanja. Kada me je vodio sa sobom u Rijad u posetu vladajućoj kraljevskoj porodici, toliko mi je pričao o istoriji Saudijske Arabije, njenom konzervativnom putu vere i spoljne politike, kojoj nije dozvoljeno mešanje u zakonodavni sistem te zemlje, ali Saudicima jeste dozvoljeno da se upliću posvuda drugim kanalima, bio sam fasciniran. Upijao sam sve što je pričao i obrađivao sa svih strana paradoksalni sistem kojim su se služili, a onda sam Rašidu nadenuo nadimak od milošte - Rijad, jer on je bio kao oni samo u nekim stavovima slobodnijeg shvatanja. Nakon te posete sam poželeo da budem kao oni. Da držim svoje blizu, da ih veličam i ljubim im ruku, a tuđine suptilno uništim ako ne žele da mi se sklone s puta. Rašid se tada ponadao da sam shvatio suštinu i da ću Katar smatrati svojom domovinom. No na njegovu žalost, nedvosmisleno sam istakao da sam ja sin domovine koja jedino postoji u mojoj glavi. Jedino se njoj priklanjam, njene običaje poštujem, a bližnji mi je Rašid, svi ostali su tuđini. Tada mi je rekao da me šalje kod Aria u Pariz na pet godina, verovatno misleći da će on imati više uspeha oko mog učenja dvojnom patriotizmu. Tom prilikom sam video razočaranje u njegovim mudrim očima. Zapeklo me to što sam video sebe kao neuspeh u Rašidovom rezigniranom stavu, ali protiv svoje srži nisam mogao ma koliko da sam se trudio.

- Uzmi ovo, sine. Veži ga oko pasa, a drugi kraj veži za ono što ti je važno. Napravi jak čvor, tako da se nikada ne olabavi. Ostaćeš vezan samo ako nađeš čvrst stub, koji može da izdrži tvoje otimanje - pružio mi je konopac dužine dva metra, dok smo stajali na vrhu dine i kroz bele marame na glavama, koje su se nalik zastavama viorile na vetru, posmatrali more kako se mirno mreška u daljini.

- Kako da se vežem? - zagledao sam kanap, provlači ga kroz prste.

- Nosi ga sa sobom, neka ti bude na vidiku. Kada dođe vreme, znaćeš kako i gde da ga vežeš. Sada si kao vlat trave, izvađene iz Crvenog mora. Kivan si na svoje vode, jer su te nasukale na obalu. Ljut si, a ljutnja dubi jaz nad kojim stojiš. Što se više srdiš, dublje ćeš pasti. Zapamti, sine, jednom kada te to izdajničko more nanovo pozove sebi, vratićeš mu se da pokažeš kako si porastao i kako ima života i nakon njega.

- Želim da se vežem za tebe, abu - usnuca mi drhti dok ova molba napušta moje grlo. Stežem kanap u rukama i osećam kako mi se srce steže dvaput jače. Guši se. - Ne šalji me Ariu. Hoću da ostanem s tobom.

- Ne možeš, Nikša. Nisi spreman da ostaneš - okrene me ka sebi i spusti mi obe ruke na ramena, zagleda mi se u oči i usta iskrivi u blagi smešak. - Moraš još mnogo da učiš, a uz mene to znanje nećeš naći. To je Arieva dužnost da te nauči. Potom ćeš se vratiti meni, ako to bude tvoja volja, nikako drugačije.

Nebo nad Beogradom Where stories live. Discover now