~ Srce na mestu ~

1.8K 193 106
                                    

Danica

Najduže noći su ujedno i one najteže. One kojima se ne nazire kraj, jer imaju toliko toga da pokažu i svojevrsni su majstori svog zanata - produžuju sate u večnost. Ova noć je jedna od tih. U kojoj nemam mira i kada bih počela da nabrajam sve događaje kojima sam bila i učesnik a sada i svedok, moj izmučeni mozak bi pregoreo poput slabe, istanjene žice osigurača na strujomeru. Izbio bi kratak spoj, kuršlus i sagorela bih u gomili varnica. Ali se suzdržavam, jer tu je Mirko da izazove požar umesto mene.

Skrenem pogled sa Nikše, koji ni jednim pokretom ne odaje da mu smeta prisustvo sredovečne žene, a još manje mu smeta njeno neodobravanje. Čak ni ne ustane sa fotelje, već opušteno prebaci nogu preko druge, savije je i položi gležanj na koleno. Pogledam Mirka i zatrepćem - pali svetlo kako bi imala bolji pogled na mene i dotičnog muškarca. Znam da ću jednom kada on ode, morati da joj ponudim neko objašnjenje i biće to istina. Zašto bih lagala kada se sve laži kad-tad saznaju, a onda se svaka sledeća istina preispituje. Nevine, bele laži ne postoje, to su samo beznadežni pokušaji da se izbegne ili odloži neminovno. A kada otkuca čas istine, a on uvek kucne i najavi propast, onda ništa ne ostane isto. Razruši se nečiji pažljivo građen svet temeljen na neistinama. Zato uvek biram istinu, znajući da su moj svet porušile laži. Radije biram oslobođenje ma koliko bio gorak nalik komadiću hleba posutom soli, nego da večno budem taoc, zarobljenik ušećerene jabuke o koju mogu samo zube da polomim.

- Dakle, ko si ti momak i šta radiš ovde u ove sate? - Mirko progovori, podbočena i prava kao strela. Nema one zgurenosti od tereta godina, koju mi je pokazala pre koji minut. Pred neprijateljem ne pokaži slabost, a Mirko je nikada nije pokazala.

- Vratila se naporna baba. Nisi mi rekla ko je ona, ili šta je ona tebi, Danice? Uostalom, nije ni važno jer će otići odmah - veliki gospodin se obrati meni. Ne udostojim ga ni pogleda ni odgovora, ali to ga podstakne da nastavi i svesno izazove Mirka. - Hajde, baba, idi sama pre nego te iznesem.

- Danice, dete, baš umeš da ih izabereš. Jedan je bio prevarant a ovaj umišljeno govedo. Sreća da sam ja konstanta pa ih sve počistim k'o šljam, što i jesu - lupi nogom o pod i izgleda kao da će se okrenuti, ali zastane i zagleda se u Nikšu, pomno ga odmeravajući. Procenjuje ga i nešto traži.

- Mirko, idi! Molim te, samo idi. Sve ću ti objasniti sutra. Ne brini, mogu da izađem na kraj sa njim - priđem joj, hvatajući je za mišicu. - Nije mi prvi put da imam posla sa takvima - dodam i poguram je malo unazad, ali ona ne mrda sa mesta. Secira ga očima kao eksperimentalnog pacova i lice joj odaje prepoznavanje, ili uspeli eksperiment.

- Pomeri se, Danice - odgurne me u stranu i posveti punu pažnju podmuklom stvoru.

Nikša ustaje i zaglađuje razdrljenu košulju. Izgužvan je poprilično i liči na muškarca koji se valjao sa ženom u punom jeku strasti, dok nije upala druga da mu sve pokvari. Dugmad su mu raskopčana do polovine grudi, ruke u džepovima pantalona, a usne izvijene u kez od koga podilaze žmarci. I ne oni dobri, nego oni od kojih poželim da nađem zaklon i tamo zbijem svoje redove. Zao je to osmeh, ili onaj koji obećava zlo. No, Mirka baš briga za to, iako tu opasnu vibraciju i ona oseća. Nema šanse da ne oseti tako nešto, jer njegove misli imaju moć da se materijalizuju u sasvim novi entitet i započnu samostalan život. Možda mogu da izdejstvuju i novi svetski poredak isključivo za sebe.

- Ko bi rekao… Miroslava Pantić, savetnica centra za socijalni rad i tutorka dece van sistema usvajanja. Ostarela si, ali ti je stav i dalje dosadan kao mušica - kaže i još se jače isceri. Oči mu zasijaju poput noćnih lampi nad kojima igraju nedefinisane senke.

- Robert Nikšić i dalje mali, osorni, prepun besa, klipan koga onda nisam mogla da tučem, jer tu metodu nije odobravala institucija u kojoj sam se penzionisala. Ali sada mogu - objavi sva važna i polako ode do njega, mene ostavljajući iza sebe da kao riba na suvom otvaram i zatvaram usta. Svet je mali, sada znam i da je manji nego što se pretpostavlja.

Nebo nad Beogradom Where stories live. Discover now