~ S - kao...? ~

1.3K 159 58
                                    

Nikša

Zora je odavno svanula. Sunce se sve više i više penje nebom i obasjava sobu jakom svetlošću. Štapići su bezmalo dogoreli, ulje se istrošilo, ostao je miris seksa u vazduhu i tragovi dima koji još uvek talasasto viore oko difuzera sa moje desne strane. Malo sam spavao i, čini mi se, odavno nisam imao tako dobar razlog za nesanicu. Jebao sam Danicu ukupno tri puta prethodne noći. Padala je u san a ja sam je iznova budio nakon svakog puta, da bi naposletku zaspala tako čvrsto da je ni zvuk brodske sirene za maglu ne bi probudio. Iskreno sam se nadao da će me posle seksa, u kome je uživala neizmerno, optužiti za silovanje. No, iznenadila me svojom krajnje neočekivanom mirnoćom. Bila je prijemčiva i neosporno željna muškarca i orgazma. Za to njeno bludno stanje nekih pedeset posto je kriv opijumu, a preostalih pedeset krivica je potisnute žudnje. Opijum izaziva želju dakako, ali ne može dugoročno da je održi ukoliko samo telo nema poriv da se zadovolji. Ne izaziva zavisnost kao takvu, no može da podstakne razvitak zavisnosti o osećaju ukoliko je neko izrazito seksualan i poželi da začini „radnju“ među čaršafima.

Naime, Danica jako dugo vremena nije imala muškarca u životu, prema tome nije ni čudo što sam u njoj probudio nezasito stvorenje. Ako su informacije do kojih sam došao tačne, ona od pobačaja apsolutno nije imala nikakav seksualni kontakt. A pre gubitka bebe, izgovor koga je tada imala za verenika češće je tucao jeftine kurve - odnosno, rasadnike veneričnih bolesti - nego što je obraćao pažnju na nju. I ma koliko ona žalila za tim periodom, po mom to što je pobacila plod i uvidela za koga se umalo udala, najbolja je stvar koja joj se dogodila. Danilovi provereni izvori otkrili su da je taj Ivan Glišić, alijas bivši verenik, zgubidan, kockar i alkoholičar - stereotipni opis ličnosti koji je hteo da dodatno zaradi klađenjem na fudbal, auto i konjske trke. Ali provukla se tu i pokoja finansijski nepokrivena partija pokera sa ozbiljno zajebanim tipovima, a njihova „banka“ ne daje kredite sa minimalnom kamatnom stopom. Da ga oproste mogu jedino ako se dužniku na čelu otvori krvava rupa. Na vratu su mu beogradski uterivači dugova, jer se dripac zadužio do grla. Sve i da dobije na lutriji ne bi mogao da isplati kamatu. O glavnici verovatno ne sme ni da razmišlja - ona mu je postala nešto najsličnje legendi.

Šta je Danica radila toliko vremena sa tim propalim slučajem, nikako ne shvatam. Biće da se radi o nekakvoj ženskoj neosnovanoj, duboko ukorenjenoj nakani da menjaju muškarca sa kojim se nađu u vezi i da od njega neumorno pokušavaju da stvore čoveka kakav on usitnu nije niti može da bude. Ipak, nijedna nije uspela u naumu jer, pre ili kasnije, ono kakav je neko zaista ispliva na površinu. Promoli se ružna glava suštinske psihe i onda shvate na koga su zapravo potrošile toliko energije i svog života. Danica je izgleda shvatila prekasno kako se na vernost zamalo zaklela prevarantu.

I sada, evo nje - u mom naručju, u Dohi, kilometrima daleko od svega na šta je navikla, u rukama samo malo boljeg od Ivana. Ja je bar neću varati, niti ću joj servirati laži. Još manje ću joj se kleti na večnu ljubav, gledajući je u oči kao da mi je dragocenost. Jedino dragoceno što bih od nje mogao da vidim i dobijem, još uvek je u začeću. A ako se nije začelo u noći od koje smo iscedili svaku blagodet, začeće se u danima i noćima koje su pred nama. Ukoliko ona u svojoj glavi bude iskonstrujisala nešto čega nikako nema, isključivo će sama biti kriva za to. Pošto, ovo što mi imamo, čista je mehanika, obostrano zadovoljenje o koga ćemo se oboje, manje ili više, okoristiti.

Usnula i topla, privila se uz mene. Maltene me celog prekriva. Glava joj leži na mojim grudima, obe noge je ugurala između mojih, a rukama me opasala oko struka i tako nepomično leži već izvesno vreme. Diše mirno, ravnomerno, i nekako time diktira i moje disanje. Zašto je ne pomeram sa sebe i zašto je nisam ostavio samu kada se obeznaila od umora, nisam posve siguran. Sviđa mi se težina njenog tela na meni i to što mi svaki mišić trne od ležanja u istom položaju kao da sam invalid. A i lepo je za promenu imati prirodan izvor toplote kraj sebe, iako mi postaje nesnosno vruće ispod njenih udova hobotnice. Što znači da je vreme za buđenje i suočavanje sa posledicama na svetlu dana. Noć, kao i ja, ume da stvori nerealnu sliku.

Nebo nad Beogradom Where stories live. Discover now