40. Izgledala je previše lepo...

627 60 4
                                    

Lisa je želela mirno veče a ne da se apsolutno svi iz tima okupe oko nje pored založene vatre. Dok su je pitali za fizičko i mentalno stanje nije ni stigla da razgovara sa Pavletom koji je sve vreme sedeo pored nje želeći da suzi krug i da tu ostanu samo njih dvoje. Prijalo mu je Lisino društvo. Želeo je da je upozna bolje kao osobu ali zasad nije imao puno prilika za to. Preko puta njih, na drugu klupu seli su Maja i Murat. Ubrzo, ljudi se oko Lise više nisu motali te je konačno uspela da udahne vazduh punim plućima. Okrenula se prema Pavletu i započela razgovor.
,,Koliko imaš godina?"
,,Trideset i dve. Za tebe već znam, tako da ću ti postaviti neko drugo pitanje."
,,Samo napred."
,,Kako napreduje tvoj lični život?"
Lisa se nasmejala ne želeći da pokaže nelagodnost. Trebalo joj je društvo i Pavle je odlična osoba za to, al' je i sama shvatila da se uvalila u govna. Nije trebalo da ga zagrli. Ponele su je emocije u najgorem mogućem trenutku. Na trenutak su njegove reči tako zaličile na nešto što bi njen deda rekao. Videla je njega u njemu. I to ju je slomilo.
,,Nadam se da će uskoro napredovati. Verovatno te ovo ne zanima ali se useljujem u novi stan kada se budemo vratili i tada okrećem novi list."
,,Oh! Čestitam ti. Drago mi je zbog tebe."
,,Hvala ti..." Ostavila je da reči vise i vazduhu između njih. Kada je okrenula glavu imala je šta da vidi. Murat se smejao. On se smejao. Nikada ga nije videla takvog. Glasno i veoma lepo, gledajući u Maju koja mora da je bila razlog zbog kog se tako lepo provodi. Lisa se krajičkom usne osmehnula i sklonila pogled. On nikada nije bio tako opušten i veseo, mada nije laž da ima šarma. Kada on to želi približiće se svakoj osobi. Kada on to želi. Između njega i Lise ne ide jer ne ide sve po njegovom. Nijedna strana ne popušta i u tome je problem. Dok je gledala u Pavleta, videla je samo Murata, ne usuđujući se da se još jednom okrene. Nešto joj je govorilo da, ako se okrene, njihovi pogledi ima da se sretnu. Zato je odlučila da zanemari njih dvoje i nasmeši se Pavletu.
,,Šta radiš u slobodno vreme?" Upitala ga je.
Mislila je da izgleda poput budale dok je razvlačila veliki kez na licu, ali to nije bilo tako. Izgledala je previše lepo dok joj je vetar duvao kroz kosu. Uz zelene oči koje su sijale na mesečini, rumene obraze i ravne zube, izgledala je, štaviše, drugačije nego svaki prethodni dan. Izgledala je opušteno, kao da je kod kuće. Uprkos povredi i dalje je od nje zračila posebna energija koja je osvajala. Murat nije sklanjao pogled s nje. Pokušavao je. Takođe je pokušavao da dalje sluša Maju ali njegove uši više nisu mogle da trpe njen glas, a ni oči njeno lepo lice. Misli su mu bile negde drugde, pored nekog drugog.

Crna sećanja (Završena)Where stories live. Discover now