1. Iza rešetaka

3.8K 165 44
                                    

Glasni koraci su odjekivali hodnikom. Svi pogledi bili su uperti prema njoj. Svaki razgovor beše prekinut nakratko kada je ona odlučno i spremno marširala prema staklenim vratima na kraju hodnika. Lisa nervozno upadne u kancelariju svog novog poslovnog partnera koji je, sve do njene pojave, pijuckao vruću kafu čitajući novine.
,,Zašto mi nisi javio da je moj brat priveden?" Glasno vikne ne mareći o tome što su vrata ostala otvorena te ih drugi policajci posmatraju. Lupila je rukama o sto i ošinula svog kolegu pogledom. ,,Zašto moram od svoje porodice da saznajem da je on ponovo napravio sranje?"
Murat je bacio novine na sto i ostavio kafu sa strane ne bi li mu Lisa prosula nju u lice. Iako rade zajedno manje od tri nedelje već je doživeo dva puta njene izlive besa. Dva puta hodao je po pola dana s ogromnim flekama na uniformi a ni voda nije mogla da spere opojan miris kafe s njegove kože.
,,Oh, Lisa, to što sam ga ja priveo ne znači da ja moram za sve da te obaveštavam." Odgovorio je provocirajući je. Ustao je i stavio ruke na sto približivši lice njenom.
,,Zabavnije je da te gledam tako iznerviranu." Lisa se unervozila zbog njegove blizine ali je izdržala pogled njegovih tamnoplavih očiju.
,,Mrzim te, Steševiću." Tiho mu je kazala te se odmakla od njega i stola.
,,Mislim da bi trebalo da se pozabaviš Urošem. Šta on misli da su ljudi? Ne može tek tako da tuče osobu ako ga neko iznervira. Po tom pitanju, dosije mu je duži od..."
,,Dobro. Shvatila sam. Pričaću s njim."
Lisa prostreli pogledom Murata te izađe iz kancelarije zalupivši vratima. Ona uhvati pogled par policajca koji su se skupili ispred samo kako bi slušali njihovu prepirku. Po dedinim pričama, svako ko čuje, raznosi na sve strane potpuno drugačije.
,,Gde su vam kokice?" Detektivka izvije ramena čekajući da se sve troje policajca raštrkaju i nestanu iz hodnika.
,,Psi." Progunđa sebi u bradu te se uputi u sobu za ispitivanje.

,,Ja ću, hvala ti." Potapšala je koleginicu po ramenu i umesto nje ušla u sobu gde je njen brat već sedeo pola sata i čekao nju. Lisa da znak jednom od policajca da prestanu sa snimanjem i da izađu iz sobe. Čim dvoje napustiše prostoriju Lisina ruka poleti prema Uroševom obrazu te ga silno udari. Ovaj se ćutke uhvati za lice te je pogleda. Pojaviše se suze u njegovim očima.
,,Ja nisam deda. Ja te neću izvlačiti iz ovakvih sranja! Nikada! Ukoliko je potrebno, boravićeš ovde i čitav dan, i noći ćeš ovde, ali izaći nećeš."
Procedila je sve kroz zube naslonivši se na jednu od stolica. Dečko se uplašio sestrinog pogleda te je odustao od toga da joj kaže nešto.
,,Imaš samo devetnaest. Pogledaj šta radiš od života." Lisa glasno uzdahne pokušavajući da sebe drži u rukama. Ovo su poslednji dedini dani. Ona ne sme da dozvoli to da mu se uskrati makar jedan dan života.
,,Samo ovaj put. Obećavam ti da je ovo poslednji put. Neću više, Lis." Obeća tiho Uroš.
Dala je dedi obećanje da će čuvati svog mlađeg brata ali ko je ona da kontroliše svaki njegov pokret? On se ne da kontrolisati. Uroš je razmaženo derište koji menja oblik svog tela ali ostaje u glavi isti.
,,Nemoj da sam te videla ovde ponovo."
Lisa razočarano odmahne glavom i izađe iz sobe za ispitivanje.
Divno je kada si okružen ljubavlju u porodici, ali, gde je bila roditeljska pamet dok su dozvoljavali sve njenom bratu?

Crna sećanja (Završena)Where stories live. Discover now