39. Lupus in fabula

588 59 1
                                    

Mrak. Svuda oko devojčice je mrak i neobična, gluva tišina. Svojim padom u vodu poremetila je podvodni svet koji ju je vukao sve više i brže nadole. Pokušavala je da pliva nagore, da se spase, da udahne vazduh. Oko nje svuda je bila crna voda u kojoj ništa nije videla. Mesec ju je spasio. On joj je pokazao put sijajući usiljeno po površini reke. Tok je bio veoma brz. Više voda nije bila prijatna. Devojčici je postajalo sve hladnije i hladnije i više nije imala snage da pliva. Nije se ni malopre trudila da se vrati na površinu, samo joj je falio vazduh. Držala je dah koliko god je mogla... a onda odustala od pokušaja da se bori. Prepustila se. Držeći oči široko otvorene imala je osećaj kao da lebdi u vodi. Vladala je okruženjem i čulima. A onda, u jednom trenutku, njena pluća počela su da se pune vodom. Tada se nasmešila i zatvorila oči. Potom je njenu ruku uhvatila jedna velika prilika i povukla je nagore.

Lisa se, u potpunosti oblivena hladnim znojem, trgla iz sna uz glasan krik. Njene obe ruke stezale su vreću za spavanje tako usiljeno kao da je stvarno pokušavala da se spase. Ponovo noćna mora. Ponovo sećanje koje nije mogla da zaboravi. Opazila je Murata kako drži ruku na njenoj nozi i steže je. Povratila se sebi. Na trenutak nije ni čula, nije ni videla ništa, osim 2004. godine.
,,Dobro sam." Odgovorila je kada ju je pitao za njeno stanje. ,,Samo imam košmare. To se stalno dešava."
Otkopčala je duksericu i skinula majicu koja je u potpunosti natopljena znojem pa se istom obrisala po vratu i grudima. Murat je nakratko bacio pogled na njene grudi i shvatio da i dalje drži ruku na njenoj nozi.
,,Sada je sve u redu." Kazala je. Odmah se presvukla u drugu, čistu majicu koju je prvo izvukla iz putničke torbe.
,,Želiš li vodu? Uplašila si me."
,,Želim." Vezala je kosu u rep i ispravila kičmu. ,,Koliko je sati uopšte? Koliko sam spavala?"
,,Dugo si spavala. S obzirom da si zaspala možda u jedanaest, sada je devet sati uveče." Murat joj je pružio flašicu s vodom s kojom se Lisa odmah osvežila i pribrala.
,,To je... previše. Trebalo je da me probudiš. Otkad si ti ovde?"
,,Došao sam pre sat vremena. Došli smo do nekih stena s druge strane i dalje nismo išli. Počelo je da se smračuje."
,,Shvatam. Sutra ćemo valjda više postići."
On se nasmejao. ,,Draga, ti nikuda ne ideš."
Uzvratila mu je istim zajedljivim osmehom. ,,Da, idem. Nećeš mi ti zabraniti."
,,Da, hoću. Doktorka je rekla da ne možeš da se povratiš dok ne prođe makar dve nedelje. Hoćeš li da ti bude gore?"
,,Murate!"
,,Lisa!"
Mrko ga je pogledala. ,,Ne možeš da mi to uradiš!"
,,Lisa, ne planiram ponovo da te nosim."
,,Ja ću ići sa štakama. Ne vidim ovde problem."
,,Ti si problem. Ti. Samo ti i tvoja tvrdoglavost. Užasno me nerviraš!"
,,Oh, oh! I ti mene. Previše. Razbila bih ti taj nos koji dižeš tako visoko kao da si centar sveta."
Murat je pljesnuo rukama. ,,Kakve ja veze imam sa svim?"
,,Imaš. Imaš. Braniš."
,,Usporavaćeš nas."
,,Ići ću sama, Murate."
,,Lisa!" Uzviknuo je. ,,Ne ideš sutra nikuda. Kraj. Tačka." Glas mu je bio zapovedan i da ona sama nema autoritet ne bi mogla ništa da kaže svom kolegi. No, to nije u njihovom slučaju. Lisa se na rukama premestila pored Murata i uperila prst prema njegovim grudima. ,,Ovo je moj slučaj. Čuješ li me? Moj. Samo moj. Nećeš mi prkositi a ni naređivati i više nećeš krasti moje zasluge." Približila mu se. ,,Ovde je moja reč zadnja i ja ću reći kada je kraj. Ovo je moja igra i nećeš mi govoriti šta da radim. Ja vodim ovaj slučaj. Ja." Napravila je dramsku pauzu. ,,Nadam se da ćeš to da poštuješ."
Murat se suzdržavao da se ne nasmeje. Nije mogao da shvati Lisu ozbiljno u tom trenutku. Izgledala mu je smešno; raščupana kosa, zavoj na nozi, tek se probudila i već se zauzimala za svoju teritoriju.
,,Onda neka te Pavle nosi."
Lupus in fabula-mi o vuku, vuk na vrata. U istom migu se pojavio Pavle držeći sendvič u jednoj i termos u drugoj ruci. ,,Čuo sam da si budna." Rekao je. ,,Hoćeš napolju da jedeš?"
,,Hoću. Pomozi mi da izađem."
Nakratko je izašao da ostavi na sto hranu te se vratio po Lisu. Uhvatio ju je za ruke i podigao uvis. Noga ju je jako zabolela kada je ustala ali nije htela da pridaje značaj tome. Stavila je ruku oko Pavleta dok ju je on drugom pridržavao za struk. Sada je on zauzeo mesto njenog oslonca.

Crna sećanja (Završena)Where stories live. Discover now