38. Povreda

584 55 0
                                    

Lisino lice se zarumenelo. Držala je spušten pogled na njegovu ruku koja ju je čvrsto držala. Oslabila je stisak oko njegovog vrata. Svakako neće pasti, zaključila je. Odjednom joj je postalo vruće, mnogo vruće. Bol u nozi nije prestajala ali skoro da je zaboravila da ju je povredila otkako ju je Murat uzeo u ruke. Kada je podigla glavu pogledi su im se sreli. Išao je napred, držeći je, i gledajući u nju. Našli su se blizu jedno drugom. Suviše blizu. Lisa je poželela da stavi ruku na njegovu bradu i dodirne njegove čekinje od par dana. Ta želja je isparila kada se setila da je svejedno ljuta na njega od malopre i da je, to što je nosi, neće netareti da zaboravi ono što je rekao. Išao je podruku s crvenokosom volonterkom i flertovao sve vreme, a njoj je očitavao lekciju jer je prosto pričala s kolegom. Ona se namrštila. Murat je to primetio.
,,Reci." Kazao je.
,,Ništa. Jedva čekam da stignem u šator." Slagala je. Uprkos razočaranju nije htela da je on pusti iz naručja. Podigao ju je kao da je laka poput pera a ne ispoljava ni to da je teška dok je nosi. Polako joj je jedna ruka skliznula s njegovog vrata na njegove grudi.
,,Drži se bolje."
,,Ionako me nosiš." S namerom da je uplaši oslabio je njegovo krepko držanje njenog tela te se Lisa obesila oko njegovog vrata. Pogledali su jedno drugo. Sada beše njeno držanje izgleda kao da ga grli. Kao da se rastaju i nikada im se putevi više neće ukrstiti. Murat je okrenuo glavu slučajno dotakavši Lisin nos svojim. Ona je zadrhtala i zaronila lice u njegov vrat. Taj pokret bio je nepromišljen, pomislila je, previše je brzo reagovala. Udisala je svakim migom sve više njegov miris. Molila je sebe da prestane to da radi ali nije se mogla pomeriti. Ona je tako navikla na njega da i pored milion ljudi koji budu prošli pored nje s različitim parfemima, pomisliće samo na njega ako oseti isti. Prizivaće joj sećanja na njega, na ovu šumu, na ovo mesto. Potom je podigla glavu i bacila pogled preko njegovog ramena. Šetnja joj se učinila suviše dugom.
,,Tu smo." Rekao je Murat kada je iz daleka ugledao vrhove šatora. ,,Sada će ti pomoći. Lekar!" Povikao je. ,,Treba nam lekar!" Ubrzao je korak. Nekoliko volontera je istrčalo i s njima jedna žena koja je bila toplo obučena s jednim crvenim krstom nasred majice koja joj je virila ispod jakne.
Murat je polako Lisu spustio na jedan panj prekriven s jastukom. Doktorka je brzo imobilisala nogu rekavši da je to samo istegnuće koje će proći za dve-tri nedelje. Previla joj je zglob i tu završila svoj posao preporučivši joj da miruje, koliko god to suludo zvučalo. Ovde je nemoguće mirovati. Lisa je osećala nelagodu pored Murata. Mogla je sama da ode do šatora, nije bilo potrebe da ga ponovo koristi kao potporno rame. Spustio ju je na vreću za spavanje kao da je dete i da je nesposobna sama to da uradi.
,,Hvala ti, mnogo si mi pomogao." Zahvalila se dok je tonula glavom u jastuk i ćebe sve više.
,,Nema na čemu. Nadam se da drugog puta neće biti."
,,I ja se nadam."
Murat nije izašao iz šatora već ga je zatvorio i seo na njegovo mesto. Lisa je progutala knedlu i priustala. ,,Možda bismo mogli da otvorimo makar pola." Nervozno se nasmešila i posegnula za rajsferšlusom.
,,Ja ću." U isto vreme se podigao Murat i otvorio napola ulaz. ,,Mislio sam da će biti hladno ako otvorimo. Duva."
,,Treba mi vazduh. Stvarno mi treba."
,,Jesi li u redu? Da nemaš temperaturu?"
Udarila ga je po ruci kada je hteo da joj dotakne čelo. ,,Ne, nimalo. U redu sam. Samo mi je potreban vazduh. Volim promaju i vetar." Sablasno mu se nasmešila. Ponavljala je u sebi da treba da se smiri i ponaša normalno. Potom se namrštila zapitavši se zašto se ponaša kao budala.
,,Reci mi kada budeš želela da izađeš napolje, ja ću biti ispred. Savetujem ti da odspavaš, nisi ni oka sklopila sinoć. Biću s Majom tako da me pozovi na telefon."
Lisa je klimnula glavom i spustila je na jastuk. Javila je Aidi i Oliveru da je povredila nogu i da će bar dva dana da sedi u šatoru i provodi vreme samo ispred njega. Dve nedelje za oporavak je previše. Naravno da neće moći da ne hoda samo zato što joj je to doktorka zabranila.
,,Pre će proći ako budem hodala." Odlučila je ona. ,,Da. Ima da stanem ponovo na noge večeras."

Crna sećanja (Završena)Where stories live. Discover now