16. Podudarnost

737 70 2
                                    

Rame o rame, dvoje detektiva sedeli su na dvosedu pored šporeta, grejući se u mestu. Dnevnom sobom vladali su samo zvukovi pucketanja vatre i vetra koji nesnosno pokušava da otvori klimave i nestabilne prozore. Nakon par sati boravka u drvenoj kućici nijedno od njih dvoje nije započelo iskren razgovor o bilo kojoj temi, pa čak ni o poslu. Niko nije hteo da sazna nešto više o osobi pored sebe, a niti da bude čovek koji će slušati i pričati sa nekim koga ne voli. Krajičkom oka bi posmatrali jedno drugo bez da izgovore ijednu reč naglas. Ćutali su. Tišina im je prijala. Nije im smetalo to što sede satima i ne kontaktiraju. Uspostavili su nevidljivu vezu koja ih po prvi put, nije posvađala. Oluja napolju se polako i neprimetno spremala, donoseći izbledela sećanja prokletog avgusta koji je zadesio oboje, a nisu ni svesni koliko su im životi zapravo usko povezani. Murat i Lisa, istovremeno su se trgli kada je nekome iz njih pozvonio telefon. Lisa je duboko udahnula. Shvatila je da nju niko ne zove jer je njen telefon ugašen. Murat se nije javio. Spustio je slušalicu kada ga je neko iz stanice pozvao te je ugasio telefon i bacio ga na sto. Nije osetio potrebu da razgovara sa nekim. Hteo je da bude sam, iako to nije bilo baš moguće i svemir mu nije dopustio da ispuni svoje želje. Iako je naizgled komunikativan muškarac, koji svojevoljno stvara često nova prijateljstva, ono što Murat Stešević najviše voli jeste da bude sam i da se odmara od drugih ljudi. Baš kao Lisa. Zato su njih dvoje tako slični, samo što ne teže ka tome da to saznaju.
,,Zvala je Aida." Svojim promuklim glasom Murat je prekinuo tišinu. ,,Ja sam joj rekao, pre nego što sam izašao, da ćemo oboje poći negde."
,,Mislim da bi trebalo da budeš sada na svom radnom mestu a ne ovde. Radite na onom slučaju, a ti si odgovoran za njega." Ravnodušno ga je podsetila Lisa i uputila mu zabrinut pogled. Kao dan i noć ste-setila se Aidine rečenice.
,,Mogu da kažem da sam izašao da razmislim bolje o tome. Da istražim nešto."
,,Sa mnom? Pronađi neki dobar razlog zbog kog se ovde nalaziš jer nijedan neće biti toliko uverljiv da ona poveruje u to. Ona zna koliko se ne slažemo. Svi znaju." Nakratko se zagledao u nju i potom ustao. Opipao je svoju i dalje mokru odeću te je seo pored Lise. Malo bliže nego malopre. Ona se povukla do kraja kauča.
,,Što baš taj slučaj?" Eto ga. Pitanje koje je ona sve vreme čekala da on postavi.
,,Interesuje me." Odgovorila je. Nije slagala, ne sasvim. Iako to nije glavni razlog zbog kog je započela sve to.
,,I...?" Nastavio je Murat. Znala je. Znala je da će biti nastavka. Moraće da mu kaže kako bi se povukao sa sumnjama.
,,Maša Ristić je išla u istu školu sa mnom. Nismo bile drugarice ali me je pogodilo to što je ona stradala baš ovde, na mom omiljenom mestu." Lisa je zadrhtala pri izgovoru poslednje rečenice. Omiljeno mesto. Pre će biti da je ovo nezaboravno i najtraumatičnije mesto koje je ikada posetila. ,,Zato sam rešila da istražim zaboravljen slučaj. Ovde je potrebna pravda. Tu osobu sam nekada svakodnevno sretala u hodnicima škole." Zaintrigirala je Murata tihim i ubedljivim glasom kojim je govorila. Klimnuo je. ,,Hoćeš da ti pomognem? Nudim ti ponovo svoju pomoć iako si rekla da ćeš sama sve uraditi."
,,Koji je skriveni motiv iza svega ovoga? Zašto tebe interesuje sve ovo?" Sumnjičavo će Lisa. Ni za jedan slučaj se nije lepio kao za ovaj što je ponovo obnovila.
,,Jer sam i ja ovde nekada provodio vreme, uglavnom letovanja. U kući nedaleko odavde." Murat je pogledao kroz prozor. Mrak je već pao te se vikendnica nije mogla videti sa mesta gde sedi. Drveće je poraslo i bilo je potrebno dugo hodati da bi se stiglo do tamo, možda petsto metara, ako ne i više. Lisu je potresla ta činjenica. Murat Stešević, njen poslovni partner, poseduje kuću nedaleko od njene, na mestu gde je sve počelo. Sva je prebledela u licu pokušavajući da ne izgubi svest. Dobro je čula. Nije ništa pomešala. Ovo je stvarnost.
Da nije i on možda... Ne. Nije valjda? Zar ne? Uspaničeno je ustala i uhvatila ga za obraze. On ju je uhvatio za ruke i namrštio se.
,,Šta radiš to?" Pobunio se Murat stežući Lisine ruke sve jače. Nije ugledala u njegovim očima ništa osim samozadovoljsta i trenutne zbunjenosti. Ovo mesto ga nije pogađalo na isti način kao što je nju. Spustila je ruke i okrenula mu leđa. Nije on bio žrtva, pomislila je u sebi.

Crna sećanja (Završena)Where stories live. Discover now