Dylan's p.o.v.
Dok je Aria spavala u bolnicu su došli Elias i Eric.
Razmišljao sa trebam li ih pustiti, ali ipak jesam.
Nekako ne mogu biti bezobrazan, ipak joj je on brat.
'Što se dogodilo?'
Pitao je Eric.
Šutio sam. Nisam znao kako mu reći.
Tek što je saznao za nju možda će ju već izgubiti.
Ali moram biti iskren, kako ne volim kada ljudi meni lažu, ne volim niti ja lagati njima.
Pogledali su se zbunjeno.
'Mislili smo da je od stresa i umora pala u nesvjest, što se zapravo dogodilo?'
Preformulirao je pitanje.
'Eric, Aria ima rak.'
Podigao je obrvu. Zaista joj liči. Crte lica su im iste.
'Nije moguće.'
Negirao je i odmahivao rukama.
Zapazio sam doktora kako ulazi u njenu sobu pa sam brzo ušao za njime.
To je bio isti onaj od neki dan.
Pogledao me smrknuto.
'Pacijentica može kući. Sestra će joj objasniti što treba jesti i kada doći na terapiju.'
Kimnuo sam glavom i pružio mu ruku.
Sumnjičavo me pogledao.
Mislio je da ću mu podvaliti, a zapravo sam mu samo htio zahvaliti.
Elias je ušao kada je doktot izašao.
'Što je rekao?'
Pitao je uzbuđeno.
'Ide kući.'
Olakšanje mu se ocrtalo licem.
Zaista su se zabrinuli. I jedan i drugi.
Eric nije došao u sobu. Možda mu je bilo teško pa je otišao.
'Dylan, jesi tu?'
Kroz polusan me tražila moja princeza.
Brzo san došao do nje i pomazio joj kosu.
'Ovdje sam ljubavi, ne brini.'
Odmah se umirila i ponovno zaspala.
Koliko je samo slaba. Bojim se da ne smršavi još više od terapija.
Izgubit ću ju ako krene mršaviti.
To je prvi znak da se karcinom širi, rekla je sestra koja je objasnila sve meni, jer je ona spavala.
Elias je prišao krevetu, pogledao ju i pitao.
'Kada počinje sa terapijama?'
'Od ponedjeljka.'
Kimnuo je.
Bio je još kratko, a onda otišao.
Nije mi bilo jasno gdje je Eric, zabrinuo sam se.
...
'Kako je lijepo biti doma'
Zaključila je skočivši u 'naš' udobni krevet.
Legao sam pored nje i nasmijao se.
Najboljim osmijehom što ga imam.
'Želim se udati za tebe.'
Odjednom je, bez prethodne najave ili uvoda u temu rekla.
'Naravno, čim ozdraviš.'
Odmahivala je glavom lijevo- desno.
'Ne Dylan, želim sada.
Ne znam hoću li ga pobijediti. Molim te, ispuni mi želju, možda mi je posljednja.'
Oči su joj zasjele.
'Želim biti tvoja žena, i ako je tako određeno, umrijeti sa tvojim prezimenom.
Sa tvojim imenom na usnama.'
Suze su mi se sakupljale u očima.
Suze, ti sjajni biseri.
'Znaš koliko te volim i da te nikada neću prestati voljeti.'
Nastavila je.
Svaka njena riječ pogađala me direktno u srce.
I ono je zaigralo od uzbuđenja.
'Naravno, ispuniti ću ti želju.'
Nasmijala se.
Bože koliko volim ovu djevojku.
Jedan njen pogled je dovoljan da otopi moje ledenjake, jedan njen osmijeh je dovoljan da mi obasja dan, jedan njen dodir je dovoljan da me prebaci u drugu dimenziju, jedna njena riječ je dovoljna da me smiri.
Ovakva djevojka se rađa samo jednom u sto godina.
Jedinstvena je.
Oženiti ću ju. Ne zato da joj ispunim želju već zato jer je to i moja želja.
Aria's p.o.v.
'Želim se udati za tebe.'
Nježno me pogledao.
'Naravno, čim ozdraviš.'
Odmahnula sam glavom. On misli poslije, a ja ne znam koliko vremena mi je još ostalo.
'Ne Dylan, želim sada.
Ne znam hoću li ga pobijediti. Molim te, ispuni mi želju, možda mi je posljednja.'
Cijelo tijelo mi se naježilo.
'Želim biti tvoja žena, i ako je tako određeno, umrijeti sa tvojim prezimenom.
Sa tvojim imenom na usnama.'
Nastavila sam.
Suze su mu se kotrljale obrazima crvenim od uzbuđenja.
'Znaš koliko te volim i da te nikada neću prestati voljeti.'
Dodala sam.
Okrenuo se prema meni i povukao me k sebi.
'Naravno, ispuniti ću ti želju.'
Razveselila sam se.
Biti ću gospođa Hayes.
'Znaš, želim raskošnu vjenčanicu o kakvoj sam sanjala kao mala.'
Prisjetila sam se snova i časopisa koje sam uvijek kradom uzimala od majke.
'Ljubavi, ti samo poželi i tvoje je.'
Zar nije drag?
Poljubio me u čelo.
'Volim te Aria, učiniti ću sve za tebe.'
Rekao je odlučno.
Nasmiješila sam se i pogledala u stranu.
Sobna svjetiljka svijetlila je slabije no inače, ali davala je malu notu romantike.
Zagrlio me i tako sam sigurna i zaštićena zaspala u njegovim rukama.