Slučajan susret ✔

Poglavlje 55. (Kraj)

Mnogo godina poslije

Dylan's p.o.v.

El je rodila prekrasnu djevojčicu, poslije dječaka. Sretan sam sa njima.. iskreno, pomogli su mi da zaboravim Ariju.. sada su već veliki i meni polako naviru sjećanja..

Čuo sam glasine od El da se udala negdje daleko i otišla iz ovog kraja, mislio sam super, napokon će i ona malo uživati u životu, ali nije..

Slučajno sam sreo njenu majku kod ulaza u park.. odlučio sam prići joj i pitati je kako je Arija.. obznanila mi je da je umrla prije 15 godina.

Nisam vjerovao.. mislio sam da mi laže samo kako bi ju skrila i kako ju ne bi tražio.

Odvela me na groblje da se sam uvjerim..

Velikim zlatnim slovima na mramornom spomeniku pisalo je.. Aria Palvin, 1988.- 2016.

Umrla je iste godine kada smo prekinuli.. toliko godina je prošlo, a ja nisam čuo da je više nema.. El je sigurno imala prste u tom zataškavanju.

Sjeo sam na rub i pomazio njenu sliku koju su postavili u okvir..

Lijepa moja.. pokajao sam se što sam je uopće pustio od sebe.. bila je nešto posobno, nešto što se rađa samo jednom u životu.. sa njom sam osjetio ljubav, istinsku, toplu ljubav..

Suze su polako kvasile moje suho lice dok je njena majka pričala o patnjama kroz koje je prolazila zadnjih nekoliko tjedana života..

Kaže da je izgubila zdrav razum, da joj se karcinom vratio i proširio na mozak i kosti. Nikoga nije poznavala i pričala je svašta.. samo je mene uporno dozivala..

Svaka njena riječ stezala je obruč oko moga srca.. mislio sam da će mi srce iskočiti od tuge i boli..

Kakav sam ja to čovjek? Godinama nisam pitao za nju.. nisam se obazirao na poglede njenih roditelja i obitelji. Mislio sam da me mrze jer sam ju ostavio.. a ono.. nisam niti crninu nosio.. koliko puta su me samo sreli kako se smijem ulicom.. kako je tek njima bilo..

Nije dočekala da postane gđa. Hayes.. užasno me bolilo saznanje da sam je napustio dva puta.. da nisam bio uz nju dok je odlazila zauvijek.

Jecao sam, plakao.. sjećao se svih lijepih trenutaka koje smo proveli zajedno.. teško je bilo..

Ali znao sam u dubini duše da je umrla sretna, iako bez mene pored sebe.. znala je da ju volim, jedino nju..

Okrenuo sam se i vidio da je njena majka otišla..

Ustao sam i poljubio njenu sliku.. krenuo sam kući , ali srce me uoprno vuklo ponovno k njoj..

Nisam mogao hodati od suza koju su mi zamaglile vid.. bila je jedinstvena, vrijedna spomena.. bila je prava za mene, ja budala i moj ponos..

Zaglavio sam sa ženom koju ne volim.. poštujem ju samo zbog djece, ostatak je na nuli..

Da sam barem ostao sa njom.. od boli i živciranja bolest joj se vratila.. ja sam prouzročio smrt svoje princeze..

Nisam mogao zamisliti da je nema. Imao sam osjećaj da će svaki trenutak iskočiti i pojaviti se odnekud.. nisam vjerovao da više nikada neću vidjeti njeno lijepo lice.. ćuti njen topli glas, osjetiti ju..

Arija je umrla.. i ja sam zajedno sa njom.. postao sam kao zobmi.. bez i trunke života i volje u sebi nastavljam živjeti..

Ali uvijek ću se sjećati nje, drage moje, nasmijane unatoč patnjama i boli.. i sjećanje na nju pomoći će mi da izdržim ovaj život dokle ide..

'Oprostite, prijeđite preko nekih stvari.. život je samo kratka igra, igra koja svaki trenutak može završiti, a mi smo pijuni te igre u Božjim rukama.. '