Slučajan susret ✔

Poglavlje 29.

Nisam vjerovala u slučajnost.
Bila sam uvjerena da je sve kako treba biti, da ništa nije 'prepušteno slučaju', što bi se reklo.

Dylan i ja smo razmjenjivali poglede i u trenutku najveće sreće u posljednjih nekoliko dana bez njega prekinuo me majčin vrisak iz kuće.

Nespretno sam ustala i zapela za tepih na terasi, srećom Dylan je bio tu i uhvatio me.

Ušavši u dnevnu sobu vidjela sam da majka plače, Bill ju tješi, a James nervozno odmahuje glavom.
Eric je sjedio i gledao u pod.

'Što se događa?'

Moj glas kao da ih je probudio iz mrtvih.
Svi su me momentalno pogledali, ali ne istim pogledom kao prije nekoliko minuta.

Gledali su me pogledom sažaljenja i tuge.
Tada sam shvatila da im je Eric rekao da sam bolesna.

Nisam željela da itko sazna, ne trebam sažaljenje trebam potporu.
Ne želim da se brinu.

Ali, u tim trenucima su izgledali kao da između njih nema nikakva svađa, spojila ih je moja bolest, udružila kako bi mi pomogli.

Barem neka korisna stvar i jedina dobra koju mi je donijela.

Sekunde su trajale kao vječnost dok sam prilazila majci, sada već dobrano uplakanoj.

'Majčice'

Tiho sam šapnula sjedajući pored nje.

Zagrlila me i plakala na ramenu.

Stegnula sam je još jače dok su i meni suze navirale.

Bill se okrenuo od nas također brišući suze rukama, kao malo dijete.

'Aria, je li to istina?'

Kroz jecaje je jedva progovorila.

Nisam imala snage potvrdi to riječima. Kimnula sam glavom i ona je pala u još veći plač.

'Majko molim te smiri se'

Oglušila se o moje riječi.

Pokušao je Dylan.

'Gđo. Alice'

Pogledala ga je.

'Ariji sada treba potpora, slama se i ona kada vas vidi ovakvu'

Pomilovala me po obrazu i otišla u kupanu umiti se.

Uputila sam Dylanu jedan maleni diskretni smiješak zahvale.

Uzvratio mi je.

'Aria koliko dugo si već bolesna?'

Bill je sjeo do mene i počeo razgovor.

'Tek što sam te pronašao već te mogu izgubiti. Ne ide to tako.
Tko ti je liječnik?'

Pitao je ozbiljno.

'Doktor Robins'

Odmahnuo je glavom.

'Moj prijatelj je imao sina koji je usto bolovao od raka, srećom izlječio se. Doktor David ga je liječio. A da pokušaš i ti?'

Slegnula sam ramenima.

'Ako će stvarno pomoći..'

Kimnuo je glavom.

'Odmah ću ga nazvati iz ureda. Aria gdje živiš?'

Zašto ga zanima? Možda zato što si mu kćer??

'Unajmila sam stan, Eric zna gdje.'

Frknuo je.

'Ne ne, seliš se k meni i Ericu. Sama se ne možeš brinuti za sebe, pogotovo poslije terapija.'

'Ja se brinem za nju'

Ubacio se Dylan.

'A tko si ti mladiću?'

Sa smiješkom ga je pitao.

Pogledao me u oči i rekao

'Arijin zaručnik'

James je ljutito napustio prostoriju,nitko nije primjetio njegov odlazak, ja pogotovo. Čuli smo samo lupanje vrata.
Toliko sam bila sretna da mi je pištalo u ušima.

Zagrlila sam ga, jako.
Volim to što je ponovno moj.

'Ako je tako, onda u redu. Ali ako ti se pogorša, odmah ideš k meni'

Zapovjedničkim tonom je rekao Bill.

Majka je ustala i izašla na zrak, Bill i Eric su otišli za njom.

'Slažeš se sa onime što sam rekao?'

Kimnula sam glavom na njegov preslatki smiješak.

'Kako je prošla prva terapija?'

'Vrlo dobro. Nick mi je pomogao da shvatim neke stvari i upozorio me na neke loše.'

Ups. Nisam ga trebala spomenutim
Tako je to kada ti jezik radi brže od pameti.

'Nick? Što on zna?'

Pokušavao je skrtiti ljutnju ali bila je očita.

'Nick se izlječio od raka i sada je u grupi za potporu oboljelima, on je dodijeljen meni da mi pomaže. To je bilo onda kada si nas vidio ispred bolnice.'

Nasmiješio se. Sigurno se sjetio kako ga je udario. Znam Dylana.

'Ne treba ti više pomagati od sada sam ja tu.'

'Nisi valjda ljubomoran?'

Glasno se nasmijao.

'Na njega? On je dijete spram mene. Znam da nikada ne bi bila sa njime.'

Žalac grižnje savjest me uboo. Ne znam bi li mu rekla za poljubac ili prešutila?
Prešutjet ću jer ionako mi ništa nije značio.

Samo sam rekla 'da' i tu je razgovor o Nicku završen.
Drago mi je da jest, bilo mi je neugodno razgovarati o njemu.

'Kako si se ti našao ovdje?'

Napokon sam se sjetila što sam ga cijelo vrijeme željela pitati.

'Igrom sudbine. Tvoja majka me pozvala na razgovor, James se taman vratio kući i zatekao mene unutra, pobjesnio je. Baš kada je krenuo vikati u kuću je uletio tvoj otac, Bill i udario šakom Jamesa, tako smo ih tvoja majka i ja razdvojili i vi ste stigli.'

Majka je željela razgovarati sa Dylanom? O čemu pitam se.

'Dobro da si bio tu. Ubili bi se međusobno.'

Nasmijao se i rekao.

'Uvijek sam na pravom mjestu u pravi vrijeme.'

Nisam shvatila značenje riječi.

Kleknuo je i izvadio kutijicu.

Srce mi je brže zakucalo.

U ovom trenutku će me zaprositi. Nije moguće.

Baš kada je izgovarao čuvene riječi 'hoćeš li se uati za mene?' U dnevni su ušli svi. Majka, Bill i Eric.

Sa suzama u očima sam pristala.
To je to što me čini sretnom.

On je to zbog čega sam radosna.
Nikakva bolest me neće zaustaviti da dočekam starost sa njime.