Slučajan susret ✔

Poglavlje 31.

Panika.

Automatski sam otišla do prozora da provjerim je li zbilja tu.

Naslonjen je na auto i gleda u mobitel.

'Koga tako pozorno pratiš?'

Dylan se stvori iza mene.

Baš u tom trenutku mi zvoni mobitel. Nick zove.

'Javi se'

Kaže Dylan.

Što da radim?

'Aria, javi se, tko te zove?'

'Umm, ovaj..'

Nisam se snašla uzeo mi je mobitel iz ruku.

'Nick?'

Izvio je smeđu obrvu u luk.

Kimnula sam glavom.

'Šta on tebe ima zvati?'

Slegnula sam ramenima.

'Danas dolaze liječnici da nas pregledaju, pošto je on moj volonter zvao me da zajedno idemo.'

Skupio je oči.

'Idi'

Odmahivala sam glavom.

Samo neka me netjera na to.

'Moraš ići. Ne znamo koliko je bolest uznapredovala bojim se za tebe. Bolje je da ideš.'

Doslovno me gurao u sobu.

'Spremi se, čekam te dolje'

Ali dolje je Nick.

Povukla sam ga za ruku.

'Dylan, a da ipak ne idem ne osjećam se dobro.'

Žao mi je što mu lažem ali ne mogu riskirati ništa.

'Što ti je?'

Zabrinuto me primio za ruke.

'Vrti mi se'

Polegao me na krevet i izašao iz sobe putem dovikujući da odspavam malo.

Poslušala sam ga.

Probudila me vibracija mobitela.
Dylan je spavao iza mene.

'Zašto nisi došla? Što znači to? A naš poljubac?'

Nick.

Ustala sam i otišla u kupaonu.

Napisala sam mu

'Ti i ja nikada nećemo biti zajedno, ono je samo bio trenutak slabosti. Žao mi je ako si gajio lažnu nadu, nije mi bila namjera povrijediti te, vjeruj mi.'

Nadam se da će shvatiti.

Nije odgovorio ništa, i bolje da nije.

Vratila sam se u sobu koju je mjesečina dobrano obasjala i zagrlila svog voljenog.

Kajem se zbog Nicka, duša me boli zbog onoga ali ne mogu mu reći.

Ne mogu bez njega, njegovog osmjeha, pogleda..

Valjda Nick neće napraviti neku glupost, Dylan to ne bi podnio, a ni ja.

Kako jedna greška, ma koliko sitna bila može uništiti život i sreću.

Sreća je podcijenjena, svi ju uzimamo zdravo za gotovo misleći da ako smo trenutno sretni da ćemo biti zauvijek, ali ne ide to tako.. najčešće ju izgubimo a da toga uopće nismo ni svjesni.. sreća je prolazna kao i većina stvari na svijetu, uostalom kao i sam život.

On je kao brzi vlak, juri i ne osvrće se za onime što je ostalo iza.. prije ili kasnije svima će nam projuriti pred očima a toga nećemo biti svjesni.

Ja trenutno jesam sretna i radosna, ne znam koliko će to potrajati nadam se što dulje.. ali život je ono 'danas jesi sutra nisi'.

Kada bi Nick rekao Dylanu za poljubac, on bi me ostavio i ja ne bi bila ja, to objašnjava rečenicu iznad.

Danas imam sve, imam njega, a već sutra me može ostaviti i ja ne postojim.

Zagrlila sam ga čvrsto i tako držala sve do jutra.

Nisam mogla spavati, san nikako nije bio opcija za bijeg od stvarnosti, ali kako kažu sa problemom se trebaš suočiti, a ne bježati od njega, slažem se sa time.

Odlučna u namjeri da popričam sa Nickom, poslala sam mu poruku da se nađemo i ozbiljno razgovaramo.

Dylan je još spavao iako je bilo jutro.

Napisala sam mu poruku da idem po doručak, obukla se i izašla.

Svjež zrak napunio mi je pluća i imala sam osjećaj kao da lebdim, razbistrio mi se um i napokon sam znala što je ono pravo, što je ono što mi treba.

U kafiću je sjedio za najudaljenijim stolom i čekao.

Neko vrijeme sam ga promatrala  možda sam skupljala hrabrost da mu priđem..čudno, dečku kojeg znam nekoliko dana bojim se prići i povrijediti ga..

'Nick'

Tiho sam rekla.

Trznuo se kao da sam viknula sa megafonom.

'Aria, sjedni'

Rekao je kada se pribrao.

Sjela sam nasuprot njega i krenula..

'Onaj poljubac.. stvarno mi je žao no meni nije predstavljao ništa.. bio mi je samo neka vrsta utjehe..'

Podigao je ruku kao znak da stanem.

'Razumijem te.. istina da sam se ponadao nečemu sa tobom, ali i prijateljstvo također prihvaćam. Uvijek ćeš bit mala damica koja zuri'

Nasmijao se.

Pao mi je kamen sa srca.. nisam ga povrijedila.

'Hvala Nick i da, mislim da je vrijeme da odrastem u damu'

Kimnuo je glavom i naručio mi sok.

'I ja tako mislim'

Popili smo piće uz razgovor i svako je otišao svojim putem.

Hvala Bogu da je ovo dobro završilo..

Nick je dobar nadam se da će sreću pronaći sa nekom drugom, isto dobrom osobom kao on..

Ali osjećam mali ubod ljubomore kada pomislim na njega sa drugom.. čudno.

Ja imam Dylana i jedino na njega trebam misliti, Nicka ću se truditi izbjegavati, ali svakako ćemo nastaviti komunikaciju.