Slučajan susret ✔

Poglavlje 4.

'Falit ćeš mi'- nježno je prošaptao.

'Ti meni već fališ'- kroz suze i smijeh sam rekla.

Zagrlila sam ga najjače što sam mogla.

Poklonio mi je svoj jastučić. Da spava sa mnom dok njega nema.

Uzela sam svoje stvari i stavila ih u auto.

Mahnula sam mu posljednji put i otišla.

Odaljavajući se od njega, na retrovizoru auta vidjela sam da je čučnuo i uhvatio se za glavu.
Pustila sam suzu, jednu, dvije.. i tako unedogled.

Slomilo me to. Nisam više znala što je ispravno, a što ne.

Pustila sam radio da mi malo dovede raspoloženje u red.
Pjevala je pjesma koja baš i nije bila za podizanje raspoloženja.

Jadno sam se osjećala i nisam mogla zaustaviti suze, pa sam odlučila svratiti negdje i malo se sabrati prije nego stanem pred oca.

Parkirala sam ispred jednog kafića. Ljudi su sjedili većinom unutra iako je bilo lijepo vrijeme vani.

Sjela sam za stol u kutu i stavila sunčane naočale.

Ljudi su prolazili sa svojim problemima i u žurbi, a ja?
Ja sam zapela u svome svijetu i ne mogu pomaknuti misli od njega, nas.

Kada sam ga vidjela onako slomljenog izgubila sam i posljednji atom snage.
Ne mogu se više boriti protiv oca.
Moram mu dokazati da je naša ljubav ispravna i prava.

Nazvala sam majku i rekla joj da uskoro stižem.

...

Parkirala sam ispred kuće i izašla iz auta.
Majka me čekala na vratima nasmijana.
No kada je vidjela moje lice splasnuo joj je osmijeh.

Mislila je da ću se vratiti sretna, zadovoljna i ispunjena ljubavlju, a zapravo sam se vratila u gorem stanju nego što sam otišla.

Upitno je zatresla glavom.
Otvorila sam usta da joj odgovorim, no baš tada se otac stvorio iza nje.

Protrnula sam.

Vidjela sam da je ljutit i nisam znala što me čeka.

'Aria!'- viknuo je.

Pogledala sam ga.

'Da'- tiho sam izustila.

'Gdje si bila zapravo?'- snizio je ton.

Majka je raširila oči i pokrila usta.
Čudila se kao i ja, odakle zna sa sam mu lagala.

'Ja.. ovaj'- petljala sam dok nisam smislila.
'Na predavanju oče. Zar nisi znao?'

Suzio je oči.
'Sinoć sam vidio Iana i rekao je da ne zna ni za kakvo predavanje'- ljutito je frknuo.

Gotova sam sada, mislila sam si.

'Ian? On nije bio na redovnom predavanju već nekoliko tjedana, zato nije znao.'- slagala sam mu.

Majka je iza potvrdno kimala glavom.

Vidjela sam mu na licu da se opustio.
Hvala Bogu.

'Znao sam da mi moja curica ne bi lagala'- rekao je te me zagrlio.

Poslala sam majci upitan pogled na koji je ona slegnula ramenima.
Ni njoj nije bilo jasno.

'Naravno'- lažno sam se nasmijala i otišla u sobu.

Ovaj put sam se izvukla. Da je saznao istinu mislim da bi me ubio. Doslovno.

Čemu tolika napetost u njemu?
Zašto nije kao i svi drugi očevi?
Pitala sam se spremajući stvari.

Nakon ovog ispada mislim da nam nikada neće odobriti vezu.

Sada me strah i pričati sa njime o toj temi.

Ne znam što da kažem Dylanu koji je ionako već shrvan i tužan.

Moram riskirati. Makar me to koštalo svega, slobode izlazaka i ostaloga, razgovarati ću sa njime.

Vrijeme je da mu kažem dosta.