Slučajan susret ✔

Poglavlje 32.

Dylan je još spavao dok sam se vratila u stan.

Pogledala sam na sat, bilo je pola deset.

Uzela sam bijeli papirić na kojemu sam napisala da sam izašla po doručak i bacila ga u smeće, zatim se spremila za pregled.

Danas imam kontrolu na kojoj će mi vjerojatno priključiti terapiju.

Dobro ih podnosim, ali poslije mi bude mučno.
Kao da mi se želudac izokrene.

Rekao je Nick da teško sjedaju.
Sada mu i vjerujem.

'Dylan'

Nježno sam mu šapnula na uho.

Okretao se polako prema meni, kao u usporenim filmovima.

'Moram na kontrolu, ideš sa mnom ili ostaješ?'

Rekla sam vidjevši njegov upitan izraz lica.

Počešao se po kosi.

'Idem naravno'

Ustao je i otišao se okupati.

'Čekam te dolje'

Viknula sam za njime.

Nije ništa odgovorio.

Čudno za njega, inače uvijek nešto dobaci.

Cijelim putem do bolnice, pa i u njoj je šutio.
Distancirao se od mene i nije mi uputio niti jedan pogled, a kamoli riječ.

'Aria, dođite'

Sestra me pozvala unutra.

Dylan se nije ni trudio pokušati ući sa mnom.

Okej, nešto nije u redu sa njime i to me sada kopka.

'Izvoli'

Rekao je doktor pokazujući na stolicu ispred njegova stola.

Sjela sam i pozorno pratila svaki njegov pokret i izraz lica.

Namrštio se.

'Metastaze se šire, što znači da će ti ubrzo obuhvatiti cijelo tijelo ako ne pojačamo terapije.
Ali Aria, moraš i ti pomoći nama.'

Podigla sam obrve. Što od čuda da već sada mogu umrijeti, što od spoznaje da se širi i da nema načina za zaustavljanje.

'Moraš odbaciti loše navike, zdravo se hraniti, na silu jesti.
Kada ne jedeš tijelo se ne može boriti sa karcinomom.'

'A operacija?'

Pitala sam kada mi se upalila lampica.

'Predlažeš da pokušamo sa operacijom?'

Začuđeno me pitao.

Samo sam kimnula glavom.

'U redu. Danas ćeš ostati u bolnici i sutra rano ujutro ćemo te pogledati i operirati.'

Zahvalila sam mu se i izašla iz ordinacije.

Tražila sam Dylana po hodniku no nije ga bilo.

Pogled mi je pao na poznatog dečka koji vani drži cigaretu među prstima i zavodljivo ju stavlja u usta.

'Hej'

Rekla sam malo glasnije.

'O Aria, pa otkud ti ovdje?'

Povukao je dim cigarete.

'Danas sam imala kontrolu i primam kemoterapiju za par sati. Sutra me operiraju da vide mogu li to kirurški odstraniti.'

'E ne znam koliko će to uspijeti, meni su isto pokušali pa ništa.'

Uzdahnula sam.

'Nick doktor mi je rekao da se metastaze šire. To mi je jedina opcija.'

Pustila sam malu suzicu, ali dovoljno veliku da ju on vidi i zagrli me.

'Ne brini. Svaka bolest ima svoj kronični slijed od oporavka do pogoršanja. Kod tebe izgleda prvo nastupa pogoršanje.'

Rekao je grleći me.

'Hvala ti'

Rekla sam kada se odvojio od mene.

Nasmiješio se i pružio mi cigaretu.

Odmahivala sam glavom kao malo dijete kojem stranac nudi slatkiše.

Povukao je još jedan dim i pustio ga meni u lice.

Zapuhnuo me miris dima i njegov dah.

'Ne znaš što propuštaš'

Nisam shvatila na što je točno mislio.
Ta rečenica je bila dvosmislena, sigurna sam.

Propuštam priliku sa njime ili propuštam uživanje u cigareti?
Na jedno od to dvoje je mislio.

'Aria'

U stvarnost me vratio Dylanov glas.

Okrenula sam se, Nicka više nije bilo, a Dylan je žustro koračao prema meni.

'Dylan'

Rekla sam tiše kada mi se skroz približio.

Sad nastupa sranje.. i u to sam sigurna.