Slučajan susret ✔

Poglavlje 52.

Na poslu je sve kao i uvijek užurbano, ljudi lete na sve strane, a meni u glavi se odvija spori film, sjećanje na prošla dva susreta sa njime.

'Aria!'

Viknula je Emma slatka smeđokosa djevojka, kolegica s posla i odnedavno Nickova simpatija.

'Hmm'

Rekla sam još uvijek vrteći svoj idealni film.

'Blago rečeno izgledaš kao luđakinja'

Zahihotala se.

Smrknuto sam je pogledala.

'Oprosti, ali cijelo jutro se smiješiš i gledaš u daljinu.'

Razvukla sam osmijeh od uha do uha.

'Da nije neki dečko u pitanju?'

Podignula je obrvu, dobro, pokušala ju je podići.

Kimnula sam glavom.

Krenula je pitati vjerojatno tko je on, ali sam je prekinula svojom izjavom..

'Neću ti reći o kome se radi..'

Tužno je spustila glavu.

'Kako je Nick?'

Upitala je kao u prolazu.

Pogledala sam ju ispod oka, obrazi su joj se zarumenili.

'Dođi do nas danas pa ćeš vidjeti.'

Fascikl koji je držala u rukama nespretno joj je ispao iz ruku točno pod noge neke djevojke.

Nasmijala se izrugujući se Emmi.

Ustala sam i pomogla joj skupiti dokumente.

Sa neodobravanjem sam pogledala dotičnu gospođicu.

Kosa do ramena, smeđa, visoka i zgodna, pa to je Dylanova djevojka od sinoć.

Sakupile smo sve i svaka je krenula za svoj stol, dok je ova još uvijek stajala i gledala me.

Prišla je stolu kada sam sjela i nadvila se nad mene.

'Shvaćaš li koliko si glupa što si prevarila Dylana? On je tako.. mmm, neodoljiv.'

Smijala se provocirajući me.

'Znam draga, bio je moj dugo godina.'

Nasmijala sam se i ja.

'Ništa mu to više ne znači. Za njega postojim samo ja.'

Prošla je rukom kroz kosu, a meni je došlo da joj iščupam sve i jednu vlas.

Duboko sam udahnila.

'Tješi se.'

Otvorila je usta u naumu da opet nešto prevali preko tih poganih usta, ali, na svu sreću je stigao gosp. John i odveo ju u svoj ured.

Gledala me očima punim ljubomore i prezira.

Znači da Dylan nije ostao slab ni ravnodušan na ona dva susreta, čim se ona toliko napunila bijesom i ljutnjom.

Emma je dotrčala do mene.

'Isuse, koji je to klinac bio? Ženska te htjela pojesti živu'

Sjela je na stol i pitala me znatiželjno.

'Ma pusti, luda cura.. nego, da se mi vratimo na temu od maloprije.. i dolaziš kod nas, jel da?'

Pitala sam se kimajući glavom.

Uzdisala je teško, kao da se radi o nekoj opakoj stvari.. ljubav čini čuda.. i usput oduzme dar govora.

'Dda'

Promucala je.

Zagrlila sam je kratko i vratila se odabiru slučajeva kojima bi se gosp. John trebao pozabaviti ovaj tjedan.

(...)

'Niiiickk'

Viknula sam otključavajući vrata.

'Isuse Aria kad ćeš prestati derati se kao luda svaki put kada uđeš u stan?'

Sjedio je u dnevnom i listao tv programe.

'Nick, budi pristojan, imamo gošću.'

Brzinski se ustao i krenuo prema nama pritom zapevši za rub trosjeda.

'Emma nam je došla malo u posjetu.'

Rekla sam mu.
Nije me ni pogledao.

Odmahnula sam rukom.

'Idem malo prošetati'

'Ali tek si stigla'

Emmin glas se javio iza mene. Nasmijala sam joj se i namignula.

Crvenila se kao jagodica zrela za berbu, izgleda da je Nick shvatio da je i ona također zrela za berbu.

Preokrenula sam očima i nasmijala se svom glupom zaključku.

Počinje jesen. Sve boje ljeta već polako blijede i gube sjaj.

Tek nekolicina odlučnih pobornika ljeta odbija poprimiti takvu boju.

Sjela sam na klupu gledajući u nebo.

Vedro i puno bijelih oblaka od kojih sam kao mala voljela praviti likove..i danas dan volim zaškicnuti i pustiti mašti neka bira sljedeći oblik, danas se odlučila za srce i ovcu.
Pretpostavljam da sam ta ovca ja.. samo što bih trebala biti crne boje.

Spustila sam glavu i ispred sebe ugledala svog Dylana.

Nasmiješila sam mu se.

Ali..nije mi uzvratio osmijeh. Usudim se reći da je bilo malo ljut.

'Dylan'

Šapnula sam njegovo ime očarana time što smo napokon sami i što tako proklete dobro izgleda.

Sklopio je oči.

'Aria'

Reče ozbiljno.

'Tako mi je drago što te nap..'

Nije mi dopustio da dovršim rečenicu već je viknuo..

'Ostavi El na miru. Ne uznemiravaj je.'

Pogledala sam ga ispod oka.

Jel on to mene zajebava?

'Slušaj, ja..'

'Ne želim slušati nikakva opravdanja Arija. Ti i ja smo nitko i ništa, stranci.. molim te samo da ostaviš mene i moju djevojku na miru.'

Suze su navrle na oči ali se nisam dala.. uspravila sam glavu i prišla mu.

'Stranci?'

Kimnuo je glavom vidno uznemiren mojim potezom.

'Žalosno Dylan'

Šapnula sam mu na uho i okrenula se u naumu da odem od njega.

Osjećala sam se izdanom od strane njega.. zar poslije svega smatra me strancem?
Smatra da nisam vrijedna njegova sjećanja?

Nož u srce.. upravo mi je zabio nož u srce.