Slučajan susret ✔

Poglavlje 54.

'Ljubav, koliko te jača toliko te i slabi.. '

Zaista bi bilo u redu da Dylan i ja otvoreno popričamo o svemu.. ako više ne želi ništa sa mnom razumjeti ću, ali moram razgovarati sa njime, riješiti neke stvari koje su ostale pod tepihom, gurnute još prije nekoliko godina..

Poslala sam mu poruku na stari broj..  išcekivala sam odgovor, ali dugo ga nije bilo, toliko da sam pomislila da ga je promjenio sve dok tjedan dana poslije nije odgovorio..

U redu.

Veoma duga rečenica i poruka.

(...)

Koračajući prema njemu ponovno su se uskovitlali stari osjećaji poput vjetra pred oluju..

'Dylan'

Šapnula sam taman dovoljno do čuje i sjela do njega

'Aria'

Uzvratio je

'O čemu si željela razgovarati?'

Pitao je ne gledajući me.

Spustila sam pogled

'O nama'

Duboko je uzdahnuo

'Aria.. mi ne postojimo, nema 'nas'.'

Pogledala sam ga. Stiskao je čeljust.. kao da je sprječavao i smirivao sam sebe da ne pukne..

'Dylan volim te.. i poslije toliko godina ne mogu te zaboraviti..'

Suze su mi ispunile oči i okrenula sam glavu da ne vidi..

'Ne plači'

Rekao je i dalje zureći ispred sebe.

Kako je shvatio da plačem?

'Znam svaku tvoju promjenu u glasu Aria.. poznajem te bolje nego ti sebe samu.'

Nasmijala sam se jer je dao objašnjenje na neobjavljeno pitanje.

'Vidiš idealan smo par.'

Sjetno mu je zaigrao osmijeh u kutu usana.

'Aria,..'

Okrenuo se prema meni i uhvatio me za ruke..

'.. ne možemo biti zajedno.. jednostavno ne..'

Izvukla sam ruke iz njegova mekog dlana..

'Zbog nje, zbog El, je li tako?'

Bijes u meni je bio očit

Kimnuo je glavom ne rekavši ništa..

'Ali Dylan shvati da voliš mene više nego nju.. shvati da sam ja jedina prava osoba za tebe.. ne razumijem kako si je toliko uspio zavoljeti poslije mene? Ti si meni bio prvi i zadnji dečko.. nikoga drugog nisam imala u ovih pet godina.. shvaćam da si povrijeđen prevarom, ali nekada moraš i oprostiti.. stati na loptu i razmisliti.. ti si mene isto prevario, doduše nesvjesno, ali prevara je prevara.. ne shvaćam tvoju toliku odbojnost prema meni..'

Spustila sam glavu i ustala sa klupe..

'Aria.. sve je to istina što si rekla.. volim te najviše na svijetu, prevaru sam ti oprostio odavno, ali ne mogu je zaboraviti i svaki put kad te vidim sjetim se načina na koji si me povrijedila'

Šutjeli smo nekoliko minuta.. vjerojatno sam pokušavali zatomiti bujice osjećaja i sjećanja koja su navirala.

'Onda je valjda to to.. definitivni kraj?'

Pitala sam shvaćajući ozbiljnost ovog razgovora i cilja.

'Ima još nešto..'

Podigla sam pogled i susrela se sa njegovim očima.. tim predivnim očima koja su uvijek bila moja.. kao i on sam.. srce me stezalo od pomisli da ga vjerojatno posljednji put vidim..

'Zaboravio bi sve Aria, bio bi napokon tvoj.. ali.. El, navodno je trudna'

Nasmijala sam se, glasno..

Šali se zar ne?

'Šališ se?'

Boljela me činjenica da je unatoč tome što me sreo i dalje spavao sa njom..

Odmahnuo je glavom.

Sjela sam na travu tužno promatrajući oko sebe.. jebeš život.. nikada nije bio na mojoj strani.. sad da mi ga netko oduzme bilo bi mi svejedno..

Uvijek sam govorila Dylanu dok smo bili zajedno da želim umrijeti prije njega.. jer ne želim znati kakav je osjećaj izgubiti voljenu osobu zauvijek, nikada ju više ne vidjeti, ne osjetiti, ne dodirnuti.

Ustala sam i pozdravila Dylana.. gledao me zabrinuto..

'Aria, jesi.. '

'Tvoja briga za mene ovdje prestaje. Koliko god sam gajila nadu da ćemo biti zajedno isto toliko sada se nadam da ćeš biti sretan sa svojom obitelji.. nadam se da ćeš uživati u očinstvu i braku. Budi dobar otac i suprug'

Zagrlio me snažno.. vrele suze su mi padale na vrat..

'Aria, volim te, zapamti to'

Kimnula sam glavom jer nisam mogla više pričati.. svaki mišić u tijelu mi se ukočio, ne znam kako sam uspjela doći do stana.. samo znam da sam sa današnjim danom izgubila vjeru u ljubav, i ljubav samu.

Izgubila sam Dylana ovaj put zauvijek.