Slučajan susret ✔

Poglavlje 22.

Ujutro me probudio Dylan dižući prozorske rolete.

'Što radiš?

Pospano sam trljala oči.

'Budim te. Zar nije očito?'

Nasmiješeno je rekao.

'To vidim, ali zašto me budiš tako rano?'

Možda sada shvati.

'A, to si me pitala.. haha, budim te jer počinjemo sa pripremama za vjenčanje.'

Razvedrila sam se čuvši što je rekao.

'Stvarno?'

Skočila sam sa kreveta u njegovo naručje.

'Najstvarnije. Razmišljao sam sinoć i odlučio ubrzati.'

Rekao je jedva dolazeći do zraka, previše sam ga stisnula.

Izljubila sam ga jedno sto puta i poletjela u kupaonu otuširati se.

Jedva čekam krenuti sa planiranjem.

Ali.. majka ne zna za udaju. Niti za rak.

Neću joj reći za bolest. Samo za vjenčanje.
Nekoliko dana se nisam čula sa njom.
Nadam se da je dobro i da se nije ništa dogodilo.

Spremila sam se i otišla kod Dylana.

Ne gledajući u mene rekao je..

'Prvo idemo u crkvu dogovoriti se sa svećenikom za datum.
Poslije izraditi popis gostiju..

'Ne želim opširno, samo naše najbliže.'

Prekinula sam ga.

'Kako god ti želiš. To će biti tvoj dan. Sve će biti kako zaželiš.
I na kraju rezervirati restoran i pozivnice izraditi i poslati ih.

Kimnula sam glavom i krenuli smo.

Odvezao nas je u mjesto povrh grada gdje je bila prelijepa mala kapelica.
Već sam se zamišljala ovdje.

Nasmijala sam se i ušli smo.

Ondje je bila starija časna sestra i palila svijeće.

Kada nas je opazila prišla nam je.

'Izvolite, što trebate?'

Ljubazno je zvučala.

'Trebamo velečasnog Raya, ako je ovdje.'

Odgovorio je Dylan.

'Naravno da je. Odite u župni ured, kroz ova vrata lijevo, piše dnevna soba. Ondje ga možete pronaći.'

Zahvalili smo se i krenuli k njemu.

Ovaj puta sam ja pokucala.
Vrata je otvorio čovjek sa bijelim povezom oko vrata i u crnom odijelu.

'Izvolite'

'Vi ste velečasni Ray?'

Pitala sam zbunjeno.

Čovjek je bio isuviše zgodan da bi bio svećenik.

'Da, recite'

Nasmijao se.

'Mi bi se vjenčali.'

Ispalio je Dylan.

Pogledala sam ga smrknuto, samo je slegnuo ramenima.

'Polako, ne ide to tako lako'

Rekao je i otvorio nam vrata da uđemo.

'Kako to mislite?'