Slučajan susret ✔

Poglavlje 53.

  'Waiting for the bitter pill
Give me something i can feel
‘Cos love kills over and over
Love kills over and over
Waiting for the bitter pill
Something i can truly feel
‘Cos love kills over and over
Love kills over and again'

Srce me boljelo odlazeći od njega, ali morala sam, vidjelo se da me ne želi u svojoj blizini.. taman kad sam pomislila da mi se sreća osmjehnula ona mi lupi šamar.

Nisam mogla u stan, Nick i Emma su ondje tako da sam šetala gradom..

'Aria!'

Netko je doviknuo.

Okrenula sam se i nekoliko sekundi tražila poznato lice koje bi me moglo zvati.

Chris.

Uočila sam ga kako sjedi pored fontane i maše mi da mu priđem.

Ispričali smo se i dogovorili da večeras idemo van, u 'provod'.
Zapravo, to je on dogovorio, meni iskreno nije bilo do ničega, opet sam pala u neku smušenu atmosferu i bila sam nikakva.

(...)

Dim, glasna muzika i pijana gomila nisu mi baš pomogli u podizanju raspoloženja.. osjećala sam se još gore..

Sjela sam za šank pokušavajući udahnuti malo 'čistog' zraka što je ventilator slao prema meni.

Pogled na Chrisa, Nicka, Emmu i ostalu ekipu izmamila mi je osmijeh na lice..  lijepo ih je bilo vidjeti kako se zabavljaju ja se jednostavno nisam mogla opustiti u glavi mi se samo vrtjela rečenica 'mi smo stranci'.

'Piće za damu, a za mene viski'

Dubok, muški glas iza mene me prekinuo iz razmišljanja.

Okrenula sam se da vidim govori li meni..
Podignula sam obrvu kada sam vidjela da mi konobar toči alkohol.

Stavio ga je pred mene, a ja sam ga sa gnušanjem odbila te sam se zahvalila muškarcu i ustala sa stolice.

Ostao je sjediti zbunjeno. Valjda je mislio napiti me i pokušati iskoristiti.

Kako god, izašla sam iz kluba javivši se samo Chrisu da idem.

Kiša je padala vani.. koliko god je bilo lijepo i romantično toliko mi je bilo i hladno.

Zagrlila sam sama sebe i trčkala na mjestu  pokušavajući se ugrijati.

'Izvoli'

Isti glas kao i maloprije javio se iza mene.

Okrenula sam se i vidjela onog dečka kako mi pruža svoju jaknu.

'Ne hvala'

Rekla sam i okrenula se ponovno.

Stao je ispred mene i dalje mi pružajući jaknu.

'Ti baš ne odustaješ?'

Pitala sam uzimajući i oblačeći je.

'Dođi odvest ću te doma.'

Reče primajući me ispod ruke.

'Stani, mogu sama'

Rekla sam izvlačeći ruku iz njegova stiska.

'U redu, ovo je strašna ulica po noći, svugdje pijani nasilni muskarci i ..'

'U redu u redu, može'

Prekinula sam ga.

Sjeli smo u auto i odvezao me na adresu koju sam mu rekla.

'Hvala ti'

Rekla sam izlazeći iz auta.

'Nema na čemu Aria'

Šapnuo je i odvezao se.

Čudan je. Otkud mi zna ime?

Ušla sam u stan i izvalila se na trosjed.. pogledala sam u mobitel uporno očekivajući njegovu poruku, Dylanovu..
Nisam mjenjala broj godinama baš zbog toga da me nekada nazove ako me se sjeti.. možda je izbrisao i moj broj.. uostalom kao što je izbrisao i mene iz svog života..

Sklopila sam oči u želji da ih otvorim ponovno tek onda kada bol prestane.. kada Dylan bude mogao biti moj ponovno, kad mu splasne ponos i pogazi ga jednom kratkom rečenicom.. Volim te.

Volim te - sedam slova, a milijun značenja..

Milijun puta izgovorena riječ, milijun puta oplakana, milijun puta priželjkivana.. milijun puta zanemarena.

Dylan je zanemario  svoje osjećaje prema meni.. gotovo sam sigurna da me voli jednako, ako ne i više.

Ponos, strah, nova ljubav su ono što ga trenutno drže podalje od mene..