Slučajan susret ✔

Poglavlje 48.

Uspuhani i sretni što nam je plan uspio sjedili smo u Chrisovu stanu.
Aria se činila nekako odsutnom.. usudio bi se reći tužnom.

'Aria?'

Nakon nekoliko sekundi se okrenula.

'Što je?'

Spustila je pogled.
Znao sam da moramo porazgovarati. Uvijek kada smo imali ozbiljne teme ona bi se ovako ponašala.

Nisam ju više ništa pitao, niti navaljivao da mi kaže..

Svi smo šutjeli i vjerojatno mislili je li se Elias izvukao.. on je heroj, cijeli plan je smislio, sve sam odradio.. i nije fer što smo ga onako ostavili..

Zvono se oglasilo.

Chris je ustao i nasmijao se..

Valjda neka sretna vijest, mislio sam si..

A onda je u dnevnu ušetao Elias, skočio sam na njega.

'Jesi dobro?'

Kimao je glavom.

'Hvala ti Elias.. '

Pozdravili smo se muški.

Čučnuo je pored Arie

'Kako si?'

Prislonio je svoju ruku na njenu.

Podigla je pogled k njemu..

'Onako'

Rekla je tiho naizgled gledajući u njega, a misli ju joj vjerojatno bile tko zna gdje..

'Kako si uspio?'

Odmahnuo je rukom.

'Teško. Skrivao sam se na balkonu nebodera sve dok taj Oliver nije otišao tražiti Ariju.
Onda sam se polako izvukao.'

Dečki su otišli u Chrisovu sobu i ostavili nas da porazgovaramo..

Ni jedno od nas dvoje nije znalo odakle početi..

Pošto je moja krivica što je oteta ja sam prvi probio led..

'Aria.. oprosti za Jade i Olivera, znam da je ave zbog mene i vjer..'

'Stani!'

Prekinula me.

Podigao sam obrvu.

'Ti si bio samo pijun kako bi došli do mene.. Jade nisi zanimao, a Oliver me oteo zbog Jamesa.. navodno mu je dužan nešto.'

Pao mi je kamen sa srca.. mislio sam da će se ljutiti na mene zbog Jade, ali na sreću nije.

'Dylan.. imam ti nešto za priznati..'

Pravila je stanke između riječi dajući mi doznanja da joj nije ni malo lako.. a neće biti ni meni kada čujem..

Pogledao sam ju.

Plakala je.. tresla se

'Ja.. spavala sam sa Oliverom'

Ni udarac u glavu me ne bi ovoliko izbacio iz orbite kao ovo što je upravo rekla..

Srce mi je poskočilo i stiskalo me.

Smrknuo sam se.

'Je li te prisilio?'

S gađenjem sam upitao..

Odmahnula je glavom.

'Što to znači?'

Nije odgovarala,  samo je jos više plakala.

'Aria!'

Izderao sam se.
Morao sam.. . Morao sam znati istinu.
Iako me duša boljela što je vidin ovakvu ponos mi nije dao da ju zagrlim.

'Nije me silovao niti išta slično. Pristala sam na taj odnos svjesno.'

Gledala je u svoje prste. Igrala se sa prstenom koji sam joj dao.

'Kupila si moju slobodu?'

Pitao sam ustajući sa trosjeda.

'Bolje da me ubio nego što sam ovo doživio.'

Pružio sam dlan prema njoj.

Nije shvatila što želim.. želio sam prsten.

Očima sam joj sugerirao na njega.

Skinula ga je polako, poljubila i stavila mi ga u dlan.

Krenuo sam prema vratima.. okrenuvši se još jednom.. držala je ruke na očima, tresla se i dalje..

To je bio posljednji put da sam je vidio.

5 godina poslije

Proteklih pet godina nisam čuo ni glasa o njoj, iako sam svake sekunde mislio kako je, je li još živa , nisam mogao prijeći preko svega..

Vratio sam se fakultetu i obvazama koje sam zapustio zbog nje.. ništa mi nije pomoglo da je zaboravim.

Hodao sam ulicom ruku pod ruku da El, mojom djevojkom.
Ne, ne volim je, niti ona mene, zajedno smo zbog osobnih interesa.
U našoj vezi ne postoje emocije..
Niti išta tome slično.

Jedna jedina koju sam volio i koju ću voljeti je Aria.

Kao da sam ju prizvao svojim mislima, stajale je na semaforu sa nekim dečkom.. mislim da sam ga poznao.. bio je to..