Slučajan susret ✔

Poglavlje 24.

Neugodan miris se širi mojim nosnicama.
Čekaj, znam taj miris.

Nagonski otvaram oči i zaključujem da sam bila u pravu.

Nalazim se u bolnici.
Pored mene stoje Eric i Chris.

Uzalud pogledom tražim onoga tko bi jedino trebao biti tu, a nije.

Onda se prisjetim jučerašnjeg dana i sjajni biser klizne niz moje već umorno blijedo lice.

'Aria'

Netko me zazvao.
Sudeći po pogledu na meni rekla bi da su obojica rekli u isto vrijeme.

'Znaš li gdje si?'

Pitao me Chris držeći me za ruku.

'Bolje je pitanje što radim ovdje, i što predstavljaju ove cijevi koje vire iz mene?'

Namršteno sam gledala u tanke cijevčice kojima je tekla naizgled bistra voda.

'Primaš kemoterapiju. Pogoršalo ti se stanje i onesvijestila si se pred nekom crkvom. Velečasni je pronašao tvoj mobitel i nazvao Chrisa.'

Hvala Bogu što nije Dylana.
Ne mogu podnijeti njegovo prisutstvo.

Crkva. U toj crkvi smo se trebali vjenčati. Prelijepa je bila.

Tužnijim pogledom no ikada prije pogledala sam u svoje slabe ruke.

Jesu li zaista spremne pobijediti opaku bolest?
Jesam li ja spremna živjeti život bez njega?

Zakolutala sam očima pokušavajući otjerati suze.

'Što se dogodilo sa Dylanom i tobom?'

Chris je pitao sjedajući na krevet.
Eric se pravio da ga ne zanima baš previše, a već sada se u uho pretvorio.

'On.. Više nije dio mog života. Samo to ću reći.'

Ne mogu ga blatiti i ocrnjavati.
Ipak smo proveli dugo godina, lijepih godina zajedno. Unatoč svim nevoljama i problemima ostali smo na nogama.

Naša veza je držala vodu. Sada mi se čini da se u istoj toj vodi i sama davim.

Eric je nešto promrmljao, a Chris ga je opomenuo.

'Prestani srati i počnu se brinuti za sestru. Kažeš da ju voliš, onda to i dokazi, budi uz nju. Daju joj podršku.'

Bijesno je frknuo.

Pogledao ga je jednim od onih hladnih pogleda koje sam često i sama koristila.

'A što misliš da sam radio svo ovo vrijeme? Znao sam za Dylanovu prevaru, namjeravao sam joj reći, ali mi Elias nije dopuštao. Kada sam joj napokon odlučio reći, saznalo se da boluješ od raka, što misliš kako je meni bilo vidjeti je shrvanu u zagrljaju čovjeka koji ju ne zaslužuje?
Možda i jesam kratko uz nju, ali zavolio sam je i izradio bratski zaštitnički nagon čim sam saznao da imam sestru. Ne osuđujte me jer ne znate ništa o meni.'

Okrenuo nam je leđa.

'Eric'

Okrenuo se u sekundi čuvši moj glas.

'Dođi'

Raširila sam ruke i on je spretno poletio u moj zagrljaj.
Ne mogu vjerovati da napokon grlim brata.
Sada osjećam u potpunosti da smo vezani krvlju.
Srce me boli što je tužan.

Ostavili su me malo samu da se odmorim, ali samoća je jedino što nisam nikako željela.
Znala sam da će mi misli ponovno odlutati na Dylana.

Tako je i bilo.