Poglavlje 2.

4.1K 212 19
                                    

Jucer sam zamolila oca da me pusti u posjet Dylanu, naravno da me glatko odbio.

Ne znam sto misli, da cu zavijek trpjeti njegove zapovijedi?
Ako to misli, vara se.
I drugi ocevi vole svoje kceri i djecu, ali ne ponasaju se bas tako zastitnicki kao on.

Imam 23 godine i jos moram slusati oca.
Za to sam si sama kriva na kraju krajeva.. Nikada mu se nisam suprotstavila ni u cemu.
Cak i kada je bio u pravu, ja sam mu popustala, takva sam osoba, ne volim konflikte niti ikakve prepirke ili svadje.

Ali mislim da je dosta bilo.
Ne moze mi braniti jedinu srecu u zivotu.

Dogovorila sam se sa majkom da mu slazemo kako idem na terensko predavanje, a da zapravo odem k Dylanu.

Odmah je pristala, dapace mislim da je bila sretna kada sam joj to predlozila.
Zbilja se zrtvuje za mene.
I beskrajno sam joj zahvalna na tome.

Otisla je dolje obavijestiti oca o 'predavanju'.
Brzo sam i ja sisla za njom i sakrila se da me ne vide da ih prisluskujem.

'James, Aria pita smije li sa skolom na terensko predavanje?- rekla je majka.

'Sto? Kakvo predavanje?'- viknuo je.

'Posjetiti ce neke od najpoznatijih odvjetnika koji ce im dati savjete kako treba raditi, a djeca ce njima pomoci rijesiti jedan slucaj koji oni odaberu.'- dobro je to slagala, ja bi se spetljala.

Nesto je promrmljao, nisam dobro cula.

Naposlijetku je pristao.
'U redu, ako je zaista sa skolom, pustam ju. Ali ti ju otprati do tamo.'

Nasmijala sam se i polako se vratila u sobu.

Cekala sam da dodje majka i kaze mi lijepu vijest koju vec znam.

Usla je i osmijeh nije skidala sa lica.

'Idi duso, budi sretna.'- zagrlila me.
'Hvala ti. Stvarno ti nema premca, najbolja si.'- poljubila sam ju u obraz i brzo se otisla spakirati.

Od uzbudjenja nisam znala sto prvo staviti u kofer.

Napokon cemo biti zajedno.

Dva mjeseca je proslo otkako je otisao.
Od tada ga nisam vidjela.
Fali mi njegov zagrljaj i tople rijeci kojima bi me uvijek smirio.

On je uvijek bio moja mirna luka, onaj koji je znao reci prave rijeci u pravo vrijeme, bas kada treba.

Mogla bi o njemu napisati stotine i stotine knjiga, ali ni to ne bi bilo dovoljno da izrazim njegovu dobrotu, ljepotu i postenje.

On je moje sve i zelim da tako zauvijek ostane, bez obzira na ikoga drugoga.

Slučajan susret ✔Where stories live. Discover now