Zov vode (DOVRŠENA)

40. IZLAZEĆI MJESEC

Učionica geografije utonula je u tišinu. Osim zvukova Mathiasova disanja, nisu se čuli drugi zvukovi. Rekao je istinu, nije bio dobro. Ruke su mu drhtale usprkos činjenici da je šake stisnuo tako da su mu članci na prstima pobijelili. Usne su mu se razdvajale sa svakim izdisajem, otkrivajući njegove zube. Mogla bih se zakleti da nisu bili toliko dugački kada sam zadnji put razgovarala s njim.

Ardea je bacila pogled na prozor iza Mathiasa i uzmaknula nekoliko koraka unatrag. ''Moramo izaći odavde. Odmah!'' rekla je.

Nikada prije nisam čula prizvuk tolike hitnosti u njenu glasu.

''Azora, Opal, pokrenite se!'' požurivala nas je, a zatim se obratila i Mathiasu. ''Moraš ostati ovdje. Ne izlazi iz ove učionice. Kimni ako si me razumio.''

Kimnuo je i zarinuo prste u svoju tamnu kosu. Kapi znoja orosile su mu čelo.

Kada smo se našle na hodniku, vratima odvojene od vukodlaka, Ardea nam je naredila da odemo po profesora Fortiusa.

''A ti?'' Opal je pitala, ali nije dobila odgovor. Ardea je već trčala u suprotnom smjeru, udaljavajući se od nas.

Jurnula sam prema uredu profesora Fortiusa, natjeravši Opal da me slijedi. Nasreću, nismo morale tražiti drugdje, bio je tamo. Iako ga je naš dolazak ozlovoljio, ipak se pokrenuo brže od munje čim smo spomenule Mathiasovo ime.

Nisam mogla držati korak s njim. Naš učitelj tjelesne i zdravstvene kulture održavao je kondiciju. Od orka se drugo nije moglo ni očekivati. Jurila sam za njim, no cijelim putem sam mu gledala u leđa. Opal je zaostala još i više.

Približavala sam se učionici geografije s jedne strane hodnika, dok je Ardea žurno prilazila s druge. Slijedila ju je profesorica Ravens.

''Djevojke, nestanite!'' profesor Fortius nam se obratio. Bio je poznat po učinkovitosti, ali nedostajalo mu je uglađenosti. Ipak, u ovom smo slučaju sve tri bile spremne oprostiti mu.

Učinile smo što nam je zapovjedio. Pogledala sam preko ramena prije nego smo zamaknule za ugao i vidjela kako je kimnuo profesorici Ravens prije nego što je otvorio vrata učionice. Vrata su se iza njih zatvorila, a ja sam se mogla samo pitati što se događa u prostoriji ukrašenoj kartama svijeta.

°     °    °    °    °    °     °

''Što je to bilo?'' Opal je pitala čim smo se našle u privatnosti naše sobe.

Ardea je zaključala vrata i sjela na svoj krevet. Nikada je nisam vidjela takvu. Uvijek je bila puna samopouzdanja, uvijek je imala potpunu kontrolu nad samom sobom. Sada toga nije bilo.

Privukla je koljena na prsa i nekoliko puta duboko udahnula prije nego što je odgovorila.

''Zar niste vidjele?'' pitala je.

''Vidjele što?'' Sada sam ja bila zbunjena.

''Mathiasovu vučju stranu'', Ardea je odvratila šapatom. ''Bila je tik ispod površine. Zar niste primijetile?''

Odmahnula sam glavom i sjela na krevet nasuprot svoje cimerice vilenice. Ona je zatvorila oči i kružnim pokretima masirala svoje sljepoočnice.

Opal je prišla bliže, ali ostala je stajati kako bi mogla gledati ravno u Ardeino lice. ''Što smo trebale primijetiti? Mathias uvijek izgleda kao da je zbog nečega ljut. Što je bilo toliko drugačije ovaj put?''

''Jeste li zaboravile što je noćas?'' Ardea je pitala i dopustila pogledu da joj odluta u smjeru prozora iza mojih leđa. Žaluzine nisu bile dokraja spuštene, pa je sa umirućom svjetlošću dana, svjetlo izlazećeg Mjeseca ulazilo u našu sobu sa istočne strane.