Zov vode (DOVRŠENA)

26. OLUJA U MISLIMA

''Došla je u potrazi za prijateljicom'', rekla sam više za sebe nego za ikoga drugoga. ''Prije oko četrdeset godina. Desetljeća su prošla od tada.''

U tom trenu, novi su dijelovi nadopunili slagalicu u mom umu.

Iako Mathias nije potvrdio moje sumnje, ja sam se još uvijek nadala da da postoji šansa da je profesorica Cyan Aquantien. Na kraju krajeva, zbog moje je priče plakala. Bez obzira što mi drugi govorili, u srcu sam znala da je tako. Rasplakala se kada sam je prvi put pročitala i plakala je kada sam kasnije pokušala s njom razgovarati o njoj.

Ta je priča morala biti više od legende. Kao što je stari Pripovjedač znao reći: U svakoj je priči skriveno barem zrno istine. Istina u ovoj priči morala je biti princeza. Ona mora da je bila stvarna. A ako je uistinu nestala kao što je naznačeno u priči, mogla sam se sjetiti samo jedne osobe koja nikada nije izgubila nadu u njen povratak.

Sanda.

Možda gđica Cyan nikada nije srela princezu. Možda je srela Sandu.

Ili možda, još je jedna misao izronila u mom umu, možda gđica Cyan jest Sanda.

''Mijenjam kamenčić za tvoje misli'', Opal me prenula iz razmišljanja. ''Što se događa u toj tvojoj glavi? Tko je došao u potrazi za prijateljicom?''

''Princeza'', Ardea se uključila s vlastitom pretpostavkom. ''Netko je došao u potrazi za princezom. O tome razmišljaš, zar ne?''

Njena intuicija ponekad je bila zastrašujuća. Kako da pred njom bilo što sakrijem?

''To i nije tako nemoguće'', odvratila sam i pogledala u stranu.

''Azora'', Ardea mi je prišla i položila dlan ruke na moje rame, ''nemoj se opterećivati s nečim što je vjerojatno samo plod nečije mašte.''

''Je li to nešto što možeš pronaći u toj knjizi?'' Opal je pitala. Prišla mi je kako bi ponovo pogledala sliku. ''Jesu li tu negdje navedeni razlozi zašto je bilo koji Aquantien odlučio doći živjeti na kopno?''

Okrenula sam listove knjige. Od kraja poglavlja dijelilo me samo šest stranica. Nije bilo osobnih informacija o pripadnicima moje rase, samo medicinski podaci, a većina od njih mi je bila neshvatljiva. Odmahnula sam glavom.

''Misliš li da je taj koji je došao u potragu za princezom još živ?'' Opalina žeđ za informacijama ponekad se činila nezasitnom.

''Ne znam. Vjerojatno ne'', odvratila sam nadajući se da neće prozrijeti moju laž. ''To zapravo ni nije važno, mnogo je vremena prošlo od tada.''

''Znači, ipak se slažeš sa mnom!'' Opal se ponosno osmjehnula.

Izbjegavala sam Ardein pogled. Činjenica da mi je Opal povjerovala, nije značila da će mi i Ardea povjerovati. Ponekad sam imala dojam da me čita poput otvorene knjige. U tom trenutku, kada mi je toliko toga bilo na umu, bojala sam se da je moje misli moguće iščitati i na mom licu.

Bila sam zahvalna što je Opal promijenila temu. ''Da vidimo, taj netko odlučio je živjeti među ljudima kako bi pronašao prijatelja'', rekla je nagnuvši glavu u Ardeinu smjeru. ''Ja ću živjeti među njima jer mi je otac dobio posao u rudniku koji je u vlasništvu ljudi. Azora je ovdje jer njeni novi roditelji jesu ljudi. A ti, Ardea? Zašto si ti odlučila živjeti među ljudima?''

''Zbog istog razloga kao i većina učenika u našoj školi'', odvratila je. ''Želimo nešto promijeniti u svijetu.''

''Što biste vi to promijenili?'' Opal je pitala dalje. Čelo joj se naboralo dok je gledala u Ardeu.

''Broj ljudi se neprestano povećava'', počela je objašnjavati. ''Skrivenim rasama sve je veći izazov sakriti svoje postojanje. Svijet nije isti kakav je bio prije. Zrak koji udišemo zagađen je, voda koju pijemo više nije čista, a hrana koju jedemo više nije zdrava. Ali zbog nekog razloga, ljudima čini se nije stalo. A oni kojima je stalo, u manjini su u odnosu na one koji samo ganjaju profit.''