Zov vode (DOVRŠENA)

25. SVE PROMJENE

Sve u sobi je utihnulo. Opal je usredotočila pogled svojih medeno smeđih očiju izravno u mene, dok je Ardea koja je sjedila za svojim toaletnim stolićem, gledala u moj odraz u ogledalu. Uzvratila sam joj pogled, primijetivši da joj oči nisu zaklonjene kontaktnim lećama. Izvadila ih je kako bi ih očistila jer joj je povjetarac sigurno nanio čestice prašine u oči kada je vrtlarila.

''Pa, nemoj samo buljiti u nju'', Opal je rekla kako bi privukla moju pažnju. ''Nisi ti kriva što mora nositi leće. A znaš li što sam ja morala učiniti da očistim prašinu iz svojih očiju?'' Nekoliko puta je žustro trepnula. ''To je bilo to. A sada, duguješ mi detaljno objašnjenje. Počni pričati!''

Nisam imala izbora, morala sam učiniti što je tražila.

''Ova slika'', prstom sam pokazala na transplantaciju pluća zabilježenu na jednoj fotografiji, ''koja je imala tako snažan utisak na tebe, predstavlja najkompliciraniji dio cijelog procesa. Zahvat se tijekom godina promijenio, pa nije bilo nužno otvarati me kao što su otvorili Aquantiena na toj slici, ali ipak imam jedva vidljive ožiljke na obje strane trupa, ispod prsnog koša. To je bilo nužno jer bez transplantacije pluća, bilo bi mi nemoguće disati na kopnu.''

''A što je bilo s tvojim škrgama? Gdje su ti one sada?'' Opal je postavila novo pitanje.

''Nema ih. Odstranili su ih kirurškim putem'', rekla sam, te odmaknula kosu koja mi je padala na ramena. Jednom sam rukom pomilovala mjesto visoko na vratu gdje su se nekada nalazile moje škrge. ''Ponekad, tijekom ljeta, ako sam predugo na suncu i koža mi potamni, moguće je primijetiti dvije svijetlije linije, po jednu na svakoj strani mog vrata. Iz nekog razloga, koža mi ne potamni na mjestu nekadašnjih šavova.''

''Ali kada si ono jednom bila u bazenu, mogla si ostati ispod vode puno duže od nas ostalih. Kako to?'' Opal je gledala u mene nakošene glave i suženih očiju.

''Moje tijelo još uvijek može pohraniti više kisika nego vaša tijela. Negdje sam pročitala da ljudi treniranjem mogu s vremenom mogu razviti tu sposobnost. Ja nikada nisam morala trenirati. To je uvijek bilo dio mene.'' Nadala sam se da sam uspjela otkloniti Opalinu zbunjenost.

''Dobro'', kimnula je. ''Dali su ti nova pluća, maknuli škrge. Što još?''

Podigla sam ruke ispred sebe, dlanova u uspravnom položaju, te raširila prste koliko god su mi to dopuštali. ''Plivaće kožice između prstiju. Odstranili su ih. I između prstiju na nogama također.''

Opal je prišla bliže ne bi li pogledala izbliza. ''Fascinantno!'' ustvrdila je, proučavajući mi prste.

''Imala sam i kožne nabore na vanjskoj strani potkoljenica. Bili su nalik perajama'', rekla sam i podigla jednu nogavicu kako bih joj pokazala nogu. ''I njih su odstranili.''

Opal je ispružila ruku i dodirnula mi nogu. ''Nemaš čak ni ožiljke!'' rekla je s divljenjem, a potom je opet pogledala u moje lice.

Široko sam se nasmiješila, izloživši pogledu svoje zube. Pokazavši prstom na njih, rekla sam: ''Nekada su bili šiljasti.''

''Stvarno!? Zar su ti ih brusili s onom groznom stvari? Znaš, onom brusilicom'', rekla je Opal, te glasom oponašala zujanje koje je spomenuta brusilica proizvodila kada bi je zubar uhvatio u ruke.

''Da, baš tom'', potvrdila sam.

''Strašno!'' na to će Opal, sklopivši dlanove ispred svojih usta kao da se boji da će u sobu banuti stomatolog s tom paklenom stvarčicom u rukama. ''To je valjda bilo gore od bilo čega ostalog.''

Ardea je jedva susprezala smijeh, no nije mi palo na pamet ukazati na to. Ponovo sam pažnju posvetila Opal.

''Pogledaj u moje oči'', rekla sam joj i sagnula se ne bih li ih spustila na njenu razinu. ''Svako oko imalo je još po jedan očni kapak. Pokrivali su oči ispod vode. Mogla sam gledati kroz njih. Pomicali su se iz unutarnjih kutova očiju prema vanjskim.'' Pomičući prst ispred jednog oka, naznačila sam pomicanje prethodno spomenutih kapaka.