Slučajan susret ✔

Poglavlje 50.

'Domjenak nas odvjetnika, a pošto si ti moj 'dečko' ideš sa mnom, zar ne?'

Kimnuo sam glavom.

'Naravno'

Nasmijala se i otišla u sobu. To je bio njen uobičajeni poziv u krevet, pridružio sam joj se.

Arija nije bila vrijedna mene niti moje ljubavi, zašto onda i dalje prokleto mislim na nju? Ne mogu je izbaciti niti iz srca niti iz glave.. još onaj susret danas.. dobro da mi srce nije iskočilo i otrčalo svojoj jedinoj vlasnici.. jedinoj koja ga je uspijela slomiti, a ono ju i dalje voli i dalje ju iščekuje da zavlada njime.. da ga opet sastavi, da opet zakuca za nju.

(...)

Obukao sam crno odlijelo, krojeno po mjeri i bijelu košulju, frizuru sam napravio uobičajenu, karakterističnu za mene, blago podignuta i nagelirana.

El je bila prelijepa, kosu je podignula u neurednu punđu, a na sebi je imala tirkiznu dugu haljinu, sa ponekim cirkonom na  na predjelu prsa.

Obula je štikle i krenuli smo na taj događaj.

Ušli smo u dvoranu i El nas je odmah povela do jednog starijeg gospodina.

'Dylan, ovo je gosp. John, bio mi je mentor na fakultetu'

Podigao sam pogled ka gospodinu i rukovao se sa njime  ali ono bez čega sam ostao bez daha je njegova pratnja..
Iako je bila okrenuta leđima, njena duga plava kosa bila je ispeglana do savršenstva, crna haljina je bila sve samo ne decentna sa otvorenim leđima, o Bože.. savršena je.

'Ovo je Aria, moja asiatentica'

Rekao je John.

Okrenula se i umalo da nisam dobio srčani udar.
Toliko je bila lijepa da jednostavno nisam mogao skinuti pogled sa nje.

Dekoltirama haljina i smjela šminka činile su da neprestano gledam u nju.

El me trknula laktom i prekinula me iz misli, ali ponovno sam se našao u njima kada je progovorila..

'Drago mi je'

I rukovala se sa El.

Nesigurno je pružila ruku prema meni. Gledao sam čas u nju, čas u njene oči, koje su se presijavale, vjerojatno od suza radosnica.
Tresla se.

Prihvatio sam ruku i pozdravio se.

Taknuvši njenu kožu u mojem tijelo je nešto eksplodiralo, da me El nije odvukla u stranu kunem se da bi ju poljubio. Ma poljubio, uzeo ju u naručje i odveo daleko od svega i svih..

O da, sada sam siguran da niti jedna druga neće moći zamijeniti ju.. niti jedna.

Aria's p.o.v.

Bila sam okrenuta leđima kada je djevojka prišla gosp. Johnu i rekla..

'Dylan, ovo je gosp. John, bio mi je mentor na fakultetu'

Nasmijala sam se ironično. To ime me prati svugdje.

Nakon nekoliko trenutaka gosp. John je predstavio i mene.
Tada sam se okrenula k njima.

'Ovo je Aria, moja asiatentica'

Susrela sam se oči u oči sa MOJIM Dylanom. Nije moguće.. što on radi ovdje?
Onda sam pogledala savršenu figuru kako stoji sa njime i drži ga ispod ruke.. ah da, njegova djevojka.
Lijepa i dotjerana kao i on. Doista su bili očaravajući.

Suze su mi se sakupile u očima, ali sam se nasmiješila i pružila joj ruku.

'Drago mi je'

Rekla sam i prebacila ruku do Dylana.
Nećkao se.. vidjelo se.

Naposlijetku ju je prihvatio. Naboj koji je uslijedio zbog njegova dodira znaju samo oni koji su iskreno voljeli.. probudio je u meni sve ono što je godina bilo ugašeno. Jedan njegov dodir je bio dovoljan da me 'izbaci iz cipela'.

Gledao me netremice sve dok ga djevojka nije odvela negdje. Vjerojatno je shvatila da se nešto događa.

'Aria, jesi u redu?'

Gosp. John mi je stavio ruki na rame.

Kimnula sam glavom.

'Idi, odmori se, ne izgledaš baš najbolje. Sutra te očekujem na poslu u deset.'

Smrknula sam se.

'Kako u deset?'

Inače radim od sedam.

Nasmijao se i potapšao me.

'Samo idi..'

Nasmijala sam se i ja i zahvalila mu.
Dobar je šef, brižan, drag, susretljiv.
Kao da mi je drugi (ili treći) otac.

Izašla sam van, vjetar koji me zapuhnuo bio je i više nego dobrodošao.

Uhvatila sam taksi i rekla vozaču  adresu stana..

Okrenula sam se jos jednom.. ova noć je bila posebna.

Nasmijala sam se u njenu čast i zavalila u sjedalo neudobnog taksija misleći na koga drugog nego Dylana.

Opet je poremetio moj svijet.. opet je postao centar mojih zbivanja i centar moga svijeta.