Slučajan susret ✔

Poglavlje 17.

Stisnuo sam je za ruku da se malo trgne.

'Bill Evans je najveći neprijatelj Jamesa Palvina.'

Praveći se važan rekao je Eric, namršteni.
Sada sam ja razjapio usta, ovo je zapetljanije nego što se činilo.

'I prva i jedina ljubav naše majke.'

Dodao je smiješkajući se.

Idiot, kad mu tako moram reći, misli da je sve samo igra.
Ali za ovakve stvari, ljudi poput Jamesa i Billa spremni su ubiti na mjestu.

Morao sam reagirati pa sam mu rekao..

'Eric, to nije igra.'

Smrknuo se.

'Meni govoriš?'

Bahato je pitao.

Kunem se, da me Aria nije trknula nogom, pokazao bi ja njemu što ga ide.
Ali nisam želio zbog nje.
I ovako se pati, ne želim joj stvarati dodatni teret problema pa sam popustio.

'Dylan ima pravo. Zna li tvoj otac, Bill da sam njegova kći?'

Aria je pitala drhtajući.

Primio sam je za ruke.

'Ne zna još.'

Odgovorio je u sekundi.

Onaj Elias je samo vrebao iz pozadine ne govoreći ništa.
Čudan lik.

'I bolje što ne zna. Ubio bi Jamesa.'

Odahnula je.

'I treba ga ubiti. Oteo mi je majku i sestru. On nije čovjek i ne treba ga žaliti.'

Bijesno se razderao.
Aria je ustuknula. Kreten, tako se ne ponaša. Plaši ju.

Kreren br.2, Elias ga je kao smirivao.

Ali nešto mi nije bilo jasno, kako ju je James oteo.
Znatiželjno sam iščekivao odgovor.

'James i Bill su bili najbolji prijatelji na fakultetu.
Naš otac, Bill se zaljubio u Alice i bio je sa njom.
James je bio ljubomoran jer je dobio onu koju je on želio.
Izlagao joj je svašta o našem ocu i ona ga je ostavila.
Poslije ju je stalno oblijetao dok nije pristala biti sa njime.
No nitko od njih nije znao da je u trbuhu već tada nosila tebe Aria.'

Kao da je čuo moje misli, objasnio je.
Pogledao sam Ariu.
Oči su joj zasuzile i gledala je u stranu.
Teško mi je gledati je ovakvu.
Dobro ona to sve podnosi.

'Kada si se rodila James je zabranio Alice da ikome kaže da nisi njegova kći.
Otac je pokušavao doći do nje, ali uzalud.
Onaj gad je učinio sve kako se ne bi saznalo čija si.'

Nastavio je ne obazirući se na to sa joj je loše.

Sa zadnjom rečenicom, počela je plakati.
Osjetio sam bol u prsima.
Boli me vidjeti ju ovakvu.

Eric je otvorio usta kao da će nešto reći, ali sam ga prekinuo..
Idiot, ne vidi da nije dobro.

Njene suze kao da su pojačavale moj adrenalin.
Bio sam u stanju odvaliti ga, samo da je rekao još jednu.

'Dosta, zar ne vidiš da je loše??'

Zaderao sam se, a ona se trznula.
Zagrlio sam ju i bijesno gledao u njih dvojicu koji su izjurili iz kafića jedan po jedan.

Aria se slomila i plakala kao nikada.

Pokušavao sam je smiriti ali bezuspješno, srce mi je ubrzano kucalo dok mi se znoj slijevao sa čela.

U sljedećem trenutku osjetio sam da njeno tijelo slabi, prislonila se na mene.

Podigao sam joj glavu. Žmirila je.
Pala je u nesvijest.

Brzo sam pozvao hitnu pomoć i već za par minuta su stigli.

Za to vrijeme dok su stizali hladio sam ju novinama, misleći da će joj to pomoći.

Uplašio sam se kao nikada u životu.

Brzo su ušli i stavili ju na krevet.
Izgledala je tako ranjivo i beživotno.

Bol u prsima je postajala sve jača, progutao sam knedlu i sjeo do nje u vozilo hitne pomoći.

Nadam se da će se brzo probuditi i podariti mi svoj pogled.
Ne mora ništa reći, njen pogled će biti dovoljan da mi umiri srce.

Bože koliko volim ovu djevojku.
Svijet bi okrenuo naglavačke zbog nje.
Ona je moja nada, moja vječna ljubav.

I tko je od sada pa nadalje povrijedi imat' će posla sa mnom.

Nije me više briga je li joj to otac, brat ili ne znam tko.
Ne mogu samo sjediti i gledati kako je bez imalo obzira uništavaju.

Moju prelijepu princezu doveli su do ruba.

Sjajna suza mi se potkrala u oku.

Ali neka, doći i oni sami do ponora. Kunem se da hoće.