Srce mi je brže zakucalo na njegove riječi i od tog toplog pogleda zbog kojeg se topim.Nikad nisam mislila da ću ovo doživjeti.Da me neko ovako gledao kao Viktor mene.
Nije dugo prošlo a već su se naše usne našle spojene a ruke su nam plesale po tijelu jedno drugog.
-Rina,tako te prokleto želim.
-Svjestan si da mene ne možeš dobiti samo tako?Ipak se moraš potruditi.
-Zar nisam dovoljno već?-rekao je dok me je ljubio po vratu i mrsio mi kosu.Osjetila sam njegovu bradu kako me bocka i njegov topli dah.Onda sam zastenjala jer nije posustajao.
-Još uvijek ti mnogo toga fali,gospodine.-nasmijala sam se te se odvojila od njega.Lift je stao a onda sam nabrzinu popravila frizuru te smo izašli i uputili se u moju kancelariju.Kad je zatvorio vrata stjerao me uza zid.
-Šta to radiš?
-Šta mi fali?Samo reci i popravit ćemo to.
-Djeluješ mi kao da me želiš samo zbog onih stvari.
-Ne želim da te lažem,dušo.Što?Zar ti ne bi željela da vodimo ljubav?
-Ništa prije braka.To mi je zlatno pravilo.-na ovo su mu se obrve podigle.
-Zajebavaš me...
-Ozbiljna sam.
-Bila si u vezi i živjela čak sa...
-Ne spominji ga samo.Da živjela sam s njim i iskreno ako ćemo nadala sam se da ćemo tako nastaviti zauvijek.Da će da se pokaže kao dobar čovjek za mene i zaprosi me.Ali nije.Odugovlačio je.A kad sam saznala da me vara uvidjela sam i zašto.
-Dakle tako...Onda se izvinjavam.-odmakeo se od mene.
-Zaista nisam trebao onako naglo da postupam.Navikao sam tako sa...-nije dovršio rečenicu.
-S kim?
-Nije bitno.-nasmijao se.
-Uglavnom,sretno ti s radom.I očekujem da izademo uskoro ako ništa.
-Hoćemo.-rekla sam veselo.
-I molim te sredi se kao sada.Izgledaš kao boginja.
-Jao laskaš mi!
-Ćao,ljepoto.
-Ćao.
Sjela sam za svoj radni sto i sretnija nego ikada bacila se na posao.