Četrdeset prvo poglavlje
Bum bum...
Bum bum...
Bum bum...
Nakon Harryjeve rečenice, isprva tako obične, a zapravo sa tako puno značenja iza sebe, nitko se nije usudio reći ni A. Samo sam čula svoje ubrzane otkucaje srca. To što je rekao, bilo je nešto čemu se nisam nadala, kako je stigao na vrijeme, kako su njegove riječi odjekivale cijelom dvoranom. Osjetila sam vibracije u njegovom tonu glasa.
Bio je tako glasan, odlučan i samouvjeren, da sam osjetila kako se tresu prozori. Nisam mogla maknuti pogled s njega. Bio je ovdje. Ovo nije bila java. Ni san. Ovo je bila stvarnost. Tu je. Došao je po mene. I svi su ga se plašili. Bojali su ga se. Njima je bio neprijatelj, netko koga su dobro znali. I da je on sada trebao postati kralj, svi bi mu se odmah pokorili.
Mislili su kako je zvijer zatočena i mrtva, ali kao da se preporodio. I znala sam da svi točno misle isto u svojim glavama. Nisam trebala nagađati. Sami su im upitnici stajali nad čelima. Nisam ni skužila kako mi suza klizi niz obraz dok mi se usnice polako okreću u smiješak.
Harry je bio tako... tako divan. Nitko se ne može mjeriti s njegovim ljepotom, kao iz drugog vremena. Nije više bio uprljan, bio je čist. I sada sam mogla vidjeti njegovo predivno čisto lice, građenu čeljust. Kosa mu je bila svezana u rep, čemu se nisam nadala. Djelovao je kao pravi gangster, ali to mi se sviđalo. Bilo je to prvi put da ga vidim takvog.
Za razliku od onoga kakav je bio, čovjek koji je proživio više stoljeća i prošao kroz toliko ratova, promjena, ovo dokazuje koliko se promijenio i koliko je zapravo postao današnji 'suvremeni' muškarac. Nosio je isto odijelo kao i ostatak vampira i da... bio je neodoljiv. Mišićav. Građen. Visok. Uređen. Nosio je crne rukavice kao i ostatak njih.
Sada bih ga odmah izljubila da mogu. Nije me briga što će cijeli narod reći. Bitno je da je ovdje za mene. I da se ističe od svih ovdje. Najljepši je anđeo za mene.
Bio je tako blizu, a opet tako daleko.
Zato sam ja morala doći bliže.
I to sam pokušala, ali sam osjetila kako me nešto prijeći. Odmah sam znala kako me Zayn drži da dlan, nije mi dao da priđem Harryju. Ali ja se nisam ni mogla usredotočiti na to da se oslobodim od njegovog dodira jer me Harry očarao i sa te daljine. I Harry je to primijetio. Stisnuo je šake.
- Kako je ovo moguće?! - odmah sam čula oca kako se dere i udara šakama o stol. Njegovo deranje odjekivalo je cijelom dvoranom. Vidjela sam kako bijesno gleda u sve njih i uznemireno diše. Ne znam da li je gledao u Harryja ili u Marcusa. Vjerojatno oboje, kada su mu oboje neprijatelji. Osjetila sam kako Zaynova ruka dršće.
- Zayn? - otac se istim tonom glasa zaderao na Zayna, koji je poskočio na mjestu. Pustio je moju ruku i provukao svoje dlanove kroz crnu kosu. Bio je uplašen. Više se bojao moga oca nego vampira.
- Zbilja ne znam, gospodaru, trebao je biti zaključan u tamnici i već odavno mrtav. - mucao je dok je gledao čas u njega, a čas u Harryja, koji se zlobno smiješkao i čiji pogled nikad nije napuštao moj... - Ne znam kako se oslobodio i—
- Zar nemamo dovoljno stražara da paze na njega?! - još jednom se bijesno zaderao i sada svom snagom prevrnuo stol za kojim je i majka bila. Majka se dvoumila da li da ga smiruje ili da se bolje odmakne od njega i potraži spas. Znala je što će se desiti. Znali su i uspaničeni gosti između kojih je nastao žamor i uplašena stenjanja.
Svi su se stisnuli jedni uz druge, a tatina vojska se rasporedila oko mojeg oca. Zayn više nije znao što da odgovori. Bilo ga je sram. Očito sam ga i ja dobro nasamarila. Plan je upalio. Tata nikad nije napuštao pogled s vampira jer u sekundi je mogao imati presječen vrat, da su oni to htjeli napraviti.
- Vrlo lijep doček, vidim. - sada sam prvi put čula Marcusov dubok ton glasa. Po naglasku sam uočila da dobro priča našim jezikom, ali po rasi mi je djelovao kao Azijanac, sa tamnom kožom. Djelovao je opasno, kobno, mračno, ali smiješkao se zlobno kao da se ne boji. Kao da je došao igrati igru. I tog sam se bojala.
Što ako će ići po svome?
Kada je stupio par koraka naprijed, uzimajući pogledom sve ljude i anđele u prostoriji, svi su se još više stisnuli, pogotovo kada su vidjeli kako uzima dubok dah i miriši tonu krvi ovdje, a onda zadovoljno uzdiše i smiješka se, na tren crvenih očiju.
- Kako se usuđuješ doći ovdje nakon svega? - otac se nije usudio smanjiti ton glasa, sada se spustio stepenicama kako bi mu došao bliže iako su još bili oko 10-ak metara udaljeni. Anđeli su ga slijedili. Ali njegov vjerni odani Zayn, nije. Ostao je uz mene. Znala sam zašto je tata stao kako je stao. Da bi spriječio Harryja, kako me ne bi mogao uopće gledati, a ni ja njega. A ja stojim na strani anđela?
- Misliš, kada si ubio mojeg oca? - Marcus se zlobno smiješkao i prešetavao se lagano do jednog stola s kojeg su se ljudi već odavno maknuli. Sada su svi već pobjegli od straha kroz drvena vrata, kada su vidjeli slobodan prolaz. Odlučili su živjeti i spasiti se, a i meni je bilo drago, s obzirom na to da nisam htjela da bude nevinih žrtvi.
- Dragi Arthure, misliš da nisam čuo kako se pripremaš za borbu? - uzeo je jednu bobicu grožđa i bacio ju u zrak te ju uhvatio u usta i krenuo žvakati... - Zbilja si mislio da sam tako naivan, da ću te pustiti da pobijediš ovu bitku? Da neću doći po osvetu? - prekrižio je ruke i odmjerio ga. Činilo mi se, iako mu nisam mogla vidjeli lice, kao da se stisnuo i on, kao da se Arthur prepao nekoga prvi puta u životu.
- Ne možeš to raditi danas. Ovdje. Danas je vjenčanje. - tata je odgovorio čvrsto, ali sada kao da mu nije bila namjera svađati se i derati se, već da smireno riješi ovaj razgovor. Bojao se. Moj otac ga se bojao. Inače bi ga odmah otjerao iz dvorca. Onda sam vidjela Aidana kako stupa uz Marcusa koji je sada stajao u sredini. Nikad nisam ni pomislila da ću vidjeti Harryja, Marcusa i Aidana kako stoje jedan uz drugoga.
Kada su ga Zayn i Arthur uočili, kako samouvjereno stupa protiv njih, s krilom koje još nije zacijelilo, obojica su opsovali u sebi. Za njih je sada bio izdajica, netko tko se neće više nikad moći vratiti u svoj dom, narod anđela, već je postao netko drugi, neprijatelj za njih, vampir.
- To vjenčanje je otkazano. Rose se neće udati za Zayna i postati kraljica. Znaš dobro da to ne želi. - Marcus je odgovorio, sada ozbiljan, više se nije smijao. Nisam znala da će stati u moju obranu, uopće da zna moje ime i da me brani pred mojim vlastitim ocem. Osjećala sam se kao da me on razumije iako se tome nisam nadala.
Ali nisam se mogla prisiliti na smiješak jer sam razmišljala o daljnjem ishodu ovog napetog razgovora. Moj otac je čvrsto držao dršku svojeg oštrog mača. Nadala sam se kako će Marcusove riječi doprijeti do oca i reći onom malom glasu u njegovoj glavi da odustane od ovoga dok još može, no nije bilo tako. Ostao je tvrdoglav.
- Što ti znaš što ona želi! - opet se zaderao, a to nisam htjela... - Nisi joj nitko i ništa. Samo si opasnost našem narodu. Da sam samo znao kako će se ovo desiti, bio bih odavno spreman. - stao je šaputati kao da razmišlja o hitnom planu. A onda sam i ja stala razmišljati. Što uopće radim još ovdje? Trebala bih biti kod Harryja, u njegovoj blizini, ne Zaynovoj. No nisam se mogla ni pomaknuti s mjesta, jednostavno sam se prepala.
Kada sam pogledala u Zayna pored sebe, bilo je to kao da gledam malo uplašeno štene. Nije se bojao kada je bilo njih 50 protiv jednog Harryja. Sada kada ih je više, usrao se u gaće. Bilo je divno gledati ga takvog, ako ne i predivno. Napokon sam dočekala i taj dan. Da se sakriva iza svojeg kralja umjesto da ga brani. Briljantno.
- Želiš da ovo bude bitka, Marcus? - prekinuo me otac. Napetost se i dalje nastavila. Tata je sada već bio izvukao mač bez da sam to i skužila. Svi oni imali su izvučene mačeve.
- Koliko god ti želim iščupati to srce i pojesti ga, ne. - Marcus je prešao iz grimasa u ozbiljan izraz lica. Zakolutao je očima... - Promjena plana. Nisam se došao boriti. Osim ako mi ne daš razloga da te napadnem. - slegnuo je ramenima kao da ga ova situacija previše ne dira. Kada nije dobio odgovor od mojeg oca, nastavio je kako bi mu razjasnio.
- Došao sam nagoditi se. - podigao je obrvu u zrak. Moj otac kao da i dalje nije shvaćao što mu Marcus pokušava reći, buljio je u njega.
- O čemu pričaš, štetočino krvava? - napao ga je.
- Možemo sklopiti primirje. Ako želiš. Zaboraviti na sve što se desilo i nastaviti mirno dalje. Uz uvjet da dopustiš da se sprijateljimo s anđelima i zajedno vladamo ovim kraljevstvom. I da Harryju vratiš njegovu djevojku.
Svaka Marcusova rečenica tjerala me u radost, ali zadnja je bila kao šećer na kraju, kada je naglasio da sam Harryjeva djevojka, a ne Zaynova. Bilo je to nešto predivno za čuti, čak i pred majkom i ocem. Mama se nije usudila ući u borbu muškaraca. Stajala je sama sa strane. Sve joj je ovo bilo zbunjujuće. Vjerojatno nikada nije vidjela vampire.
- Ona nije Harryjeva djevojka. - a onda sam čula glas pored sebe i odmah mi se smračio pogled pred očima. Napokon je i on odlučio progovoriti. Stao je ispred mene... - Ona je trebala biti moja žena. Nasmijala sam se u njegov vrat i došlo mi je da mu opalim šamar, no znala sam gdje trebam biti.
Vidjela sam kako Harry podiže glavu kao da se suzdržava da ne poleti prema Zaynu, a ja sam se brzo odlučila odmaknuti Zaynu i obići ga kako bih potrčala prema Harryju, no Zayn je bio brži. I uhvatio me ponovno za dlan prije nego što sam mu mogla pobjeći.
- Pusti me. - pokušala sam se otimati i cijela je pozornost prisutnih sada bila na nas dvoje, kada su čuli kako se branim i kako se pokušavam osloboditi. Nije puštao. Stiskao me u ljutnji, što me boljelo... - Zayn, boli me. - stenjala sam u bolovima i nastojala ga odmaknuti od sebe, odgurivajući ga o prsa.
- Ona ne ide nigdje. - i ja i Zayn okrenuli smo lica prema ocu. Zayn me više nije stiskao... - I ja ne mislim sklapati primirja sa čudovištima koja sišu prokletu krv, vi prljave nakaze!
- Arthur, predaj nam djevojku. - Marcus ga nije više htio slušati, njega i njegove ružne optužbe. Napravio mu je korak bliže i vidjelo se da više nije mogao čekati, nije se više htio raspravljati s mojim ocem. Bilo mu je dosta. Marcus je sada prvi put pogledao u moje oči. Onda je pogledao u Harryja, koji je oštro gledao u Zayna.
- Samo preko mene mrtvog. Anđeli, pripremite se za borbu! - otac se zaderao i podigao mač u zrak, dok se njegova vojska dvoumila, da li da učine isto ili ne. Bojali su se vampira, moj tata ih nije dobro učio. Znala sam se da je to to. Da će se sada boriti, a ja još nisam izašla van sa Aidanom i mamom.
- Ovo ti je zadnje upozorenje, Arthur. - Marcus mu se zaprijetio prstom i vidjela sam kako su napravili formaciju. Znala sam da su ljuti, do zadnje granice, po tome što su im se prsa teško dizala i spuštala, a i očnjaci su im bili vidljivi. Činilo se, kada se Marcus razbijesni, razbijesnit će se i oni.
- Molim te, razmisli Arthure, ne priča gluposti. - moja majka je sada prvi put stupila u razgovor i stala ispred mojeg oca, kako bi ga odgovorila od borbe. Mora da je i ona razmišljala kao i ja, što je najbolje za nju, mene i svojeg muža. Vidjela sam da se boji.
- Pusti me! - gurnuo ju je sa strane i tome se nisam nadala. Htjela sam ga sada tako jako udariti, ali me Zayn nije puštao... - Sada bih se trebao miriti s njima? Jesi li normalna? - derao se na nju, kao da je ona izvor svih njegovih problema, a ona se pomaknula unazad, počela je plakati. A onda mi je prekipjelo.
- Ne deri se na nju! - sada sam se i ja prvi put zaderala, što nitko nije očekivao. Nisam ni ja. Jednostavno je izletilo. Bila sam ljuta na oca i to je zaslužio. Da ga netko spusti na zemlju. Kako se usuđuje derati na nju? Nastala je tišina, dok su svi gledali u mene. Čak se i moj otac okrenuo. Zacrvenila sam se. A kada sam pogledala u Harryja, on me gledao s ponosom kao da mi govori 'to je moja cura'.
- Gospodaru, zato je i imala ugriz vampira, kojeg nisam ja mogao napraviti. - osjetila sam kako me Zayn ponovno stiska. Znači, skužio je. Znao je cijelo vrijeme, samo nije htio reći... - Htjela je to sakriti, ali ja sam znao da se Harry njome hranio i da ga je ona oslobodila i dovela vojsku na nas. Dugo ti je trebalo, Zayn. Iako to nisam htjela da se sazna, saznao se i ne mogu to vratiti.
- Rose? - tata me pogledao s razočaranjem i raširenim očima. Sada treba naći izgovor iako ga nema. Da, lagala sam, da pomagala sam mu i da, stati ću na sranu njegovih neprijatelja... - Je li to istina? - nešto u njegovom tonu glasa ukazivalo je na bol. Nisam mogla gledati u njega. Samo sam kimnula glavom, kratko i neprimjetno.
- Kako si mogla? - njegov glas je pljuvao na mene. Sada sam se osjećala kao da sam ja ona na koju će svi pohrliti. Morala sam se obraniti. Sada je vrijeme da dam svoje objašnjenje.
- Nisam mogla dopustiti da ga ubiju.- pokazala sam slobodnom rukom na Harryja, bolnim tonom, kao i on... - Mučio si ga. - odmah sam se sjetila svih rana koje su mu stražari prouzročili... - I ti i ti. - prstom sam pokazala na oca i Zayna, od kojeg sam se pokušala opet osloboditi, no ništa... - Vi ste oni koji su nakaze. Vi ste zločesti, ne on. Što vam je on napravio? Skoro sam se rasplakala pred svima njima i znala sam da je Harry tu uz mene. Iako mi nije bio blizu.
- Ali on je čudovište—
- On nije čudovište. - prekinula sam oca... - Čudovišta nemaju srca. I ja sam mislila da ga on nema. Ali ima ga. Samo što je bilo zaboravljeno u vremenu. - sada sam spustila pogled na Harryja koji se smiješkao. Kako mi je falio taj smiješak... - Samo još nitko nije doprio do njega i... i... - shvatila sam da previše gledam u njega, previše zaljubljeno i shvatila sam da se moram obratiti ocu pa sam pogledala natrag na njega... - nemaš ga pravo tako zvati jer si to upravo ti.
Marcus mi je stao pljeskati, kao da se kćer usudila održati lekciju ocu. To je bilo nešto najbolje što je on vidio. Tata je nastavio šutjeti i slušati Marcusov smijeh, kao da gleda komediju u filmu, a onda me pogledao ranjenim očima.
- Ovome se nisam nadao, Rose. Da ćeš tako nisko pasti. - rekao je i ja nisam ništa odgovorila. Postalo mi je krivo. Nije trebalo, ali bilo mi je žao što sam mu rekla da je čudovište. Da me otpočetka podupirao, ne bi došlo do ovoga. Ali kritizirao je i mene i Harryja, tako da je to to od mene.
- Mislio sam da me voliš? - Zayn me okrenuo prema sebi i sada primio za obje podlaktice. Šapnuo je toliko dovoljno da ga samo ja mogu čuti, ali čuli su ga i Harry i Marcus i ostali vampiri. Nasmijala sam mu se u facu, a on me i dalje gledao tužno, razočarano. Nisam padala na to.
- Da te volim? - smijala sam se... - Nakon svega što si učinio?
- Ne mogu se udati za tebe, žao mi je. - nastavila sam i izdahnula... - To moraš prihvatiti. Možda u nekom drugom svijetu. - slegnula sam ramenima iako sam glumila... - Ali sada vidim tvoje pravo lice. Harry je bio prvi, ne ti. Da si bio ti, vjerojatno ne bi bio on, no... zašto si čekao? Sada je prisilno jer volim onog muškarca, ne tebe.
- Ali rekla si kako ćeš se udati za mene i da me voliš! -praktički je ponovio ono što sam ja rekla, ali kao da je odbio čuti pravu istinu s moje strane. Nikad nije napustio pogled s mojeg lica, nastojao je dokazati suprotno, nadao se da ću se još predomisliti.
- Nisam to rekla. A i da jesam, lagala sam. Nikad se ne bih mogla udati za tebe, ti bolesniče. - priznala sam... - Što si samo napravio Aidanu, da li znaš? Ja se nisam slagala s tim. - rekla sam sada glasnije i nabila mu to u facu. Shvatio je što je učinio i duboko uzdahnuo. Ali nije mu smetalo.
- Gadiš mi se. - zarežala sam i bila sretna što sam skupila snage da se napokon i ja naljutim na njega i kažem mu što mu treba. Htjela sam ga ošamariti, ali bio je prejak. Onda sam ga lupila štiklom o cipelu i pustio me, pokleknuo je od boli.
Nisam mogla ostati i uživati u tome kako kleči preda mnom, nego sam iskoristila priliku i pogledala u Harryja. Brzo sam pokrenula krila kako bih poletjela prema Harryju, no kada sam se uspjela podići od tla, Zayn me povukao za struk i spustio dolje, skoro sam pala od iznenađenja i transa.
- Ne diraj ju, ti kurvin sine! - sada sam napokon čula Harryjev glas kako me brani. Znala sam da će kad tad faliti dok on ne poludi i razbije ga.
- Zar je tvoja da mi to govoriš? - derao se preko anđela koji su mu bili prepreka. Mogao je doći do mene da je htio. Ne znam što ga je priječilo.
- Da, moja je. Oduvijek je bila. - zarežao je. Nešto duboko u meni je puknulo, kao milijun šarenih leptirića. Zayn je sada bio iza mene, držao me za struk. Pokušala sam se istrgnuti, gazila sam ga, udarala, grebala, ali ništa ga nije spriječilo da me pusti. Mrzila sam njegove dodire. Mrzila iz dna duše.
- Zar će ovako biti, Rose? - otac me ljutito upitao, kao da nije vidio da me Zayn napada, a ja se nastojim izvući. Pustio ga je da me dira.
- Ako je tako, onda dobro. Sam ću braniti svoje kraljevstvo. - okrenuo se i ponovno povukao svoj mač. Znala sam da je došao trenutak. Gotovo je. Kreće bitka. I ne mogu je spriječiti.
- Ne, oče, nemoj! - pokušala sam se derati, no nije me slušao.
- Upozorio sam te. - Marcus mu je gnjevno rekao, a na to se Arthur samo zaderao i pohrlio prema njemu, zajedno sa svojim anđelima koji su stajali iza njega i imitirali ga u svemu što radi.
- Ne! - zaderala sam se i nisam to mogla gledati. Zažmirila sam i pustila Zayna da me drži. Stavila sam ruke na oči. Ovo se ne događa. A onda sam čula mačeve. Čula sam deranja, vikanja, stenjanja, zamahe krila, zvukove oštrica, trganja zubiju i kostiju. I to sve u roku od par sekundi. Kada god bih čula nečiji jecaj, ja bih zacvilila, zaplakavši i misleći kako je netko ubio Harryja, Aidana ili moju mamu. Ne smiju umrijeti. Plakala sam. Nisam znala što bih.
- Harry. - zastenjala sam iako me nitko nije mogao čuti. Zayn me i dalje držao, samo što nas je vukao prema nazad. Htio je poletjeti i povesti me s njim u bijeg, ali ja se nisam dala. Otimala sam se i udarala ga svim snagama. Mrzila sam ovu haljinu. Samo mi je još više otežavalo.
- Ne ideš ti nikuda. - Zayn je govorio iza mene.
- Pusti me! - otimala sam se.
- Neću te dati njemu. Ako te toliko želi morat će te i zaraditi. - šaputao mi je u uho, a onda nisam više osjetila tlo pod nogama. Morala sam otvoriti oči. Čula sam kako Zaynova krila lete u zraku. Usudila sam se otvoriti oči. A kada sam ih otvorila, požalila sam. Bili smo daleko od svih. Nisam mogla uočiti Harryja od mojih suza. Nisam vidjela nikoga.
Pokušavao je razbiti prozor, u kojeg se zaletavao kako bi otišli od svih njih. Ja sam vrištala i vrištala, nadala sam se da će me on čuti. A onda, kada sam se najmanje nadala, osjetila sam kako padamo prema tlu, iako Zaynove ruke nikad nisu napuštale moj struk. Kada sam napokon otvorila oči, vidjela sam kako je Harry skočio visoko i uhvatio Zayna za nogu. Stisnuo ga je svom snagom i čula sam samo lamanje nečega i onda Zaynovo deranje. Kost u gležnju.
Polako smo padali, dok je Harry već bio na pločicama, čekao nas je. Zayn nas je spustio na istu razinu kao i on. Harry se ustao iz klečeće pozicije i u tom trenu, dok se ustajao, htjela sam mu skočiti u zagrljaj, no Zayn me bio spriječio, postavio je nešto na moj vrat. Kada se Harry bio oporavio od pada na pod, vidio je kako na mojem vratu Zayn drži nož, a onda je raširio oči i natjerao me da se ja još više prepadnem. Osjetila sam kako mi se hladna oštrica polako urezuje u kožu.
- Ne radi ovo, Zayn. - govorio je Harry i polako nam se približavao. Ja sam stenjala od straha i tresla se dok sam gledala u Harryja koji nije napuštao pogled s mojeg vrata. Nastojala sam se osloboditi od Zaynovih ruku, ali sam zastala čim je počeo zarezivati moju kožu. Polako smo se kretali iza, dok je Harry išao prema nama. Još sam čula zvukove kako se bori ostatak anđela i vampira.
- Zašto ne? Ako ju ubijem, obojica ćemo izgubiti nešto što volimo. Zar to nije divno? Više se nitko neće brinuti. - govorio je iza mene i smijao se kao bolesnik. Svakom rječju, ja sam sve više plakala, osjetila sam slane suze u svojim ustima. Htjela sam tako žarko biti u njegovom naručju. Bilo je predivno vidjeti ga na slobodi, sa slobodnim rukama i nogama. Ali ovo nije bilo ono što sam željela. Da će se Zayn boriti za mene...
- Nju ne miješaj u ovo. - pokazivao je svoje dlanove i približavao nam se kao grabežljivac... - Ovo je moja i tvoja bitka, nju ne diraj. Dosada smo bili došli do slijepog puta, Zaynova su krila udarila u zid. U kutku oka vidjela sam kako se Marcus i Aidan bore, kao i moj otac.
- Potreban je samo mali rez da sve bude gotovo. - zaprijetio se i Harry je odstupio. Zastao je... - Zbilja to želiš? - Zayn ga je vukao u svoju bolesnu igru. Nisam bila u stanju ništa pričati od drhtanja, samo nisam htjela da završim mrtva. Ne želim umrijeti.
- Sve ćemo srediti. Samo makni taj nož s nje. - govorio mu je iako mene to nije smirivalo. Nakon par sekundi, kada sam lažno pomislila da će Zayn pristati na dogovor, osjetila sam kako me nešto toplo i mokro dira po obrazu. Bilo je to Zaynov jezik.
- Voliš li kada ju ovako ljubim? - provocirao ga je dok me ljubio kod uha, a onda ga lagano gricnuo i pustio... - Diram? - njegova je slobodna ruka sada prelazila od mojeg struka, trbuha pa sve do grudi. Uvukao je svoju ruku unutar moje haljine, a onda i preko grudnjaka, stao je dirati i masirati moje grudi. Nije mi ni padalo napamet da će Zayn to raditi.
Očito je to odavno htio, što dokazuje da bih mu bila samo lutka za igranje. Ne bi se borio za mene... - Smeta ti to? - šaputao je u moje uho dok je to radio, dirao me, a ja sam bespomoćno plakala, molila se da me Harry spasi... - Jesi li slušao i kada sam ju ljubio po vratu, označavao ju kako je moje vlasništvo? - sada me istim prstima koje je zavukao među moje grudi, dirao po vratu. Udarila sam ga laktom u trbuh, od sramote i jada, no to ga je samo nasmijalo.
- Klekni preda mnom. - rekao je Harryju. Harry je ostao stajati, bio je previše ljut radi onoga što je vidio.
- Rekao sam klekni. - sada se zaderao na njega. I učinio je to. Lagano se sagnuo i kleknuo pred njim. Činilo se kako se Zayn opustio. A onda sam se sjetila. Dok je Harry gledao u moja stopala pa onda u mene, dao mi je tu ideju. Znao je da sam stavila nož unutar haljine. Kada bih samo mogla doći do njega i probosti ga.
Morala sam pokušati.
- Sada počni govoriti ovako. - Zayn je govorio i činilo mi se kako više ne gleda u mene. To je bila moja prilika da uzmem nož. Njegov se stisak oko mene smanjio. I dok je tjerao Harryja da govori stvari, za koje se nisam mogla koncentrirati da bi ih pamtila, polako sam stala vući haljinu prema gore, moje su gole noge bile vidljive Harryju. Onda sam zavukla ruku ispod, gdje sam osjetila izbočinu i uhvatila sam nož. Brzo sam spustila haljinu natrag i čvrsto stisnula nož u dlanu.
- Nije dobar osjećaj, zar ne? Kada—
Onda sam ga prekinula, uzimajući nož i zabila sam ga u njegovu nogu, svom snagom. Nikad nisam nikoga probola. A onda sam osjetila kako me Zayn pušta i kako pada na pod. To mi je bila prilika da se otmem i potrčim prema Harryju.
- Harry! - zastenjala sam kada sam vidjela Harryja da se ustaje i širi ruke, a ja sam mu se sa suzama bacila u zagrljaj. Primila sam ga za leđa svom svojom snagom. Ne želim ga više nikad puštati. Radi Zayna, osjećala sam se prljavo i iskorišteno. Netko me dirao tamo gdje još nitko nije. Tamo gdje je trebao samo jedan muškarac.
Skoro je pao na pod, od mojeg uzleta. Sada sam bila jača. Osjetila sam njegov poznati miris u svojim nosnicama. Ne znam koliko je vremena bilo prošlo, nakon što me Harry prestao gladiti po kosi i ljubiti po tjemenu, dok me nije odmaknuo od sebe i primio dlanovima za lice.
- Aidan, odvedi ju van iz dvorca. Nisam ni vidjela Aidana pored nas. Maknuo je svoje ruke s mene i Aidan ih je primio.
- Ne, ne napuštam te. - stala sam plakati i htjela ga grliti još stoljećima tako, a on je utisnuo kratak i blag poljubac na moj obraz. Jauknula sam.
- Doći ću po tebe. Obećajem. - šapnuo je tiho u moje uho, a onda se odmaknuo od mene. Odlučila sam ga držati za riječ. Prije nego što sam se mogla oprostiti od njega, već sam bila u zraku sa Aidanom koji me vodio do moje majke koja se bila sakrila u kutu dvorane. Spustio nas je i ja sam se sagnula te primila majku za dlanove.
- Sjećaš se obećanja? Idemo. - podsjetila sam ju i iako sam izgledala kao sranje, trebala sam ju da mi vjeruje. Nije se micala par sekundi, no znala sam da nemamo vremena. Bilo je to sada. Da ili ne. Idem sa ili bez nje. Ostala je gledati par sekundi u mene i ja u nju, a onda je, sa iznenađenjem, kimnula glavom i pomogla sam joj ustati se.
Svo troje bili smo spremni potrčati prema glavnim vratima, no moj otac nas je preduhitrio. Izmaknuli smo se veoma brzo. Kao da me vlastiti tata želi ubiti, tako sam se osjećala.
- Ne ideš ti nikuda. - ta je rečenica bila upućena meni, ali odlučio je napasti Aidana koji se sada morao boriti s njim. Aidan je izvukao mač, a majka je potrčala k meni i u moje naručje. Nisam se usudila micati s mjesta, samo sam se vratila u kut s mamom i obje smo pale na tlo, nadajući se kako će sve biti dobro.
Otac i Aidan su se borili. Borili su se i anđeli s vampirima. Već sam vidjela mrtva, krvava krila na podu, no nijednog vampira. Smirivala sam majku koja se nije usudila gledati kako se njezin muž bori. Nisam se nadala da će Aidan imati takve dobre vještine. Za prosječnog 'slugu', bio je prilično dobar.
Bilo je neodlučno. Obojica su bili dobri. Aidan se dobro branio jer je moj otac vodio u napadu. Bio je jači, kako god. Ipak je kralj, ima vještine. Obojica su u sekundi bili u znoju. Što je Aidan nasuprot njega? Moj otac je vodio, no Aidan nas je branio i na tome mu skidam kapu, no znala sam da će ubiti Aidana.
Uspio mu je otrgnuti mač i pao je daleko od Aidana. Tada me zaboljelo srce. Ne, ne, ne. Ne smije ga ubiti. Ne smije. Aidan nije znao što bi, nije bio dovoljno jak da još jednom leti, bio je zarobljen. A onda, kada sam pomislila da će ga moj otac probosti u srce, kako je i namjeravao, desilo se suprotno. Vidjela sam oštricu kako prolazi kroz očevo srce.
Tata je zastenjao, oči su mu se raširile, iz usnica mu je potekla krv koju je kašljao. Moje srce je zastao. Majka je sve vidjela. Znala je prepoznati kada očev jecaj znači gubitak, da je ozlijeđen. Mač mu je ispao iz ruke, a Aidan je isto ostao u šoku. Ni on nije mislio da će ga ubiti. Kada je otac kleknuo i primio se za ranu na srcu, gledajući u nju, iskazao se on... njegov ubojica.
Marcus.
Povijest je ispisana.
Ovo nije trebalo biti tako, ali jest.
Marcus nije imao izraz lica. Bio je ozbiljan. Bacio je krvav mač sa strane. Tata je opet iskašljao krv, a onda pogledao u mene i mamu, kao svoj zadnji pogled te pao na trbuh. Beživotno. Ja više nisam čula ništa. Osjećala sam se prazno. U šoku. Moj otac... ubijen?
Mama je vrisnula.
Aidan se zaderao.
Marcus se zlobno nasmijao.
Ja sam isto vrisnula i primila se za trbuh. Osjećala sam se krivom. Što sam razočarala oca i povrijedila ga. Što je izgubio povjerenje u mene i zamrzio me. Uspjela sam se ustati na tren, ali sam opet proklizila samo tako na pločice.
Jedino što sam znala, bilo je to...
Da je mrtav.
~~~~~~~~~~