I'll be your soldier

Imam plan kako riješiti tvoju dilemu!

**Adam's pov**

Cijelo jutro čekam crvenokosu da mi donese stvari, no nje nema nikako. Nešto nakon ručka dolazi ona i donosi mi stvari. Puno je ljepša nego u uniformi. Sinoć sam pola noći probdio razmišljajući o Elly, ali i o crvenokosoj. Ona je prva osoba koja mi se sviđa nakon Elly. Mislim da bi se mogao čak i zaljubiti u nju, no tek nakon što sve riješim s Elly. Brine me mamina rečenica i upozorenje da ne diram Elly ako je sretna, no smatram da zaslužuje istinu i nakon toga ja dobivam svoj završetak i mogu crvenokosu pozvati van. No moji snovi se ruše kad Clara kaže da ju je vidjela s dečkom. Ona odlazi, a ja nastavljam ispitivati Claru.

„Gdje si ju vidjela s dečkom?" upitam ju nakon što Laura napusti sobu.

„U restoranu. Ona je rekla da joj nije dečko, no onako se muško ne odnosi prema ženskoj osim ako joj nije dečko. Držao ju je za ruku, podigao glavu da ga gleda u oči. Bila je nešto tužna. I kasnije su zajedno otišli." Priča mi Clara, a moje srce osjeća nekakvu tugu. Napokon sam našao nekog s kim bi mogao preboljeti Elly, no ona je zauzeta.

„Aha. Nego kako to da si mi došla u posjet?" upitam ju skrećući temu s Laure.

„A da. Povlače tužbu protiv tebe. Ipak ti nisi kriv za nezgodu već jedan od spremača koji nije pazio gdje stavlja oružje. Nakon oporavka čeka te tvoje staro mjesto. Nego kakva je ono reakcija kad si saznao da sestra ima dečka? Ne izvlači se." Upita i znatiželjno me pogleda.

„Stvarno? Ah ja sam mislio da sam kriv ipak i samo sam čekao otkaz. No ipak sam ostao na radnom mjestu. Kakva reakcija?" upitam ju zbunjeno.

„Sav si problijedio i postao tužan." Dogovori i namjesti tužnu grimasu.

„Nisam." Odgovorim kratko.

„Jesi. Koliko smo partneri i koliko smo puta bili van ovo je prva reakcija na žensku osobu koju sam vidjela u tebe. Znam da ti se nešto dogodilo, znam da si prije dosta godina imao curu. Onu s kojom imaš onu fotografiju. Sve piše na Internetu. No nikad mi nisi rekao što je bilo." Pogledala me je nekako tužno, no znatiželjno.

„Da, imao sam ju. Svoju jedinu pravu ljubav, no izgubio sam ju zbog laži. Ona je otišla, a ja sam ju pustio. Izgubio joj se svaki trag. Od našeg prekida zavjetovao sam se da ću saznati što je bilo i da ću joj kad-tad objasniti istinu. No nisam mislio da će proći 6 godina i da neću imati pojma gdje da ju tražim. Sad znam sve i sad postoji nada da ju vratim, no postoji i vjerojatnost da je ona sretna s drugim." Uzdahnem. Nekako je olakšanje reći sve na glas.

„I zato ti nisi nikog imao. Idalje voliš duha, prošlu, izgubljenu ljubav. No, kakve veze ima ova sestra?" mahne glavom prema vratima.

„Ne znam. Od prvog časa me podsjeća na moju Elly. Kretnje, izgled, govor, sve." Nasmijem se sjetno.

„Kako znaš da nije ona?" upita me s nadom. Izgleda da nju ovo zabavlja.

„Zove se Laura, kao prvo. Drugo, crvena kosa, Elly nikad ne bi skratila svoju dugu smeđu kosu, a kamoli ju obojila. Treće Laura je posvojena, Elly nije. Elly ima predivne roditelje i braću. Četvrto, a najvažnije Elly ne bi glumila drugu osobu niti bi uspjela biti hladna i profesionalna pokraj mene. Znam koliko me voljela i znam da kad se vidimo da će joj zaklecati koljena, makar bila s drugim." Nabrojim stvari o kojima stalno razmišljam prethodnih dana.

„Aha sve to stoji osim profesionalnosti. Koliko bi ti drugih sestara otišlo doma po pidžamu? Bilo stalno s tobom? Prešlo na ti?" kaže sva uzbuđena.

„Pa dobro, samo je pristojna. A i zna kako je biti sam." Ostavio sam ju bez argumenta.

„A dobro." Spusti pogled.