I'll be your soldier

Jednom ću ti ispričati

End of flashback

˝Zemlja zove Elly. Jesi s nama?˝ upitala me je Adriana, moja najbolja prijateljica.

˝Tu sam, što si pričala?˝ upitala sam ju.

˝Koliko se već znamo, a ti mi nikad nisi pričala zašto se ponekad isključiš. Hoćeš li mi jednom ispričati o čemu ili komu se radi?˝

˝Hoću, jednom. Ali ne sad. Ne bi me shvatila. Nego što si pričala?˝ upitala sam ju te smo nastavile šetati parkom koji je vodio prema našoj školi. Naime mi smo 2 godina srednje škole medicinskih sestara. Znamo se već dvije godine i super smo si od prvog dana. Zapravo ne od prvog, ali nakon što me je prozvala glupačom postale smo prijateljice. Čudna situacija.

˝Jesi našla haljinu za onaj glupi ples što ga organiziraju?˝upitala me je, sva uzbuđena. Znam hoće ići u šoping.

˝Nisam i ići ćemo u šoping, ne brini.˝ rekla sam dok smo ulazile u školu. Za razliku od osnovne škole više ne kasnim ni na bus ni u školu. Čak dolazim par minuta prije. Promijenila sam se i to zahvaljujući Adriani. Ona je iz mene izvukla svu sramežljivost i običnost.

˝Opet je gledao u tebe.˝rekla mi je Adriana.

˝Što će mi pogledi kad nema muda da se javi. Ne treba meni neki mekušac kojem se ja trebam prva javiti.˝rekla sam pomalo hladno.

˝Ali on ti se sviđa, a očito i ti njemu. Daj ti mu se javi. Bili bi presladak par.˝rekla je Adriana. Već sam smislila sarkastičan odgovor kad nas je prekinuo Caleb, kolega iz razreda. On mi tako ide na živce i on to zna, no ne ostavlja me na miru. Adriana ga podnosi, no ne i ja.

˝What's up?˝upita nas svojim uobičajnim glupim pozdravom i iritantnim smiješkom.

˝Evo taman sam smišljala način na koji ću te ubiti, a da ga ne povežu sa mnom.˝odgovorila sam već iznervirano.

˝Što sam ja tebi napravio da me mrziš?˝upitao je rugajući se.

˝Ništa. Sama tvoja pojava me nervira.˝ja sam se s njim po običaju svađala dok je Adriana umirala od smijanja.

˝Dobro, odlazim. Vidim da nisam poželjan.˝rekao je i otišao.

˝Ne, stvarno, zašto si takva prema njemu?˝sad me Adriana počela gnjaviti.

˝Neznam, jednostavno me sama njegova pojava iritira. Način na koji govori, hoda, neznam.˝rekla sam te smo krenule u razred. Nas dvije sjedimo skupa na svim predmetima i često se smijemo. No, sve u granicama normale. Nas dvije imamo svoj tajni jezik, šifre, poglede. Još je par cura u našem društvu,ali nas dvije smo si baš najbolje. Za tjedan dana se održava neki ples u znak obljetnice nekog velikaša i svi smo dužni doći. Kao trebamo dolaziti u muško-ženskim parovima, no kako mene i Adrianu muški zaobilaze u širokom luku,(Caleba ne smatram muškim, samo da se zna) nas dvije idemo skupa. Vrijeme odmora većinom provodimo ili na hodnicima škole ili sjedimo negdje oko škole.

A/N: moja nova priča.. ovo je tek početak pa su djelovi malo kraći... nadam se da će vam se svidjeti <3