I'll be your soldier

Što je Jamesu i ljubomora

Nakon pola sata kako sam završio razgovor s Elly, James se vraća pomalo pijan u sobu. Jadan on ako mu nadređeni saznaju za ovo. Sjetio sam se da od one večeri, prvog dana akademije, nismo pošteno pričali o nama i što se događalo preko ljeta. Odlučim iskoristiti situaciju polupijanog Jamesa i otkriti što mu se događa.

„O, James. Pa gdje si bio?" upitam ga veselo.

„Ma malo prošetao." Kaže i podrigne. Miris pive ovije se oko nas.

„A jel? Do dućana po pivu?" upitam, a on me ljuto pogleda.

„Pa što i da jesam? Nisi mi mama da ti polažem račune." Naglo se ustane i umalo padne.

„Sjedi, sjedi. Nisam ti došao držati prodike." Kažem nježno i s puno pažnje.

„Samo se brinem za tebe. Je li sve u redu?" upitam ga i vidim kako mu se izraz mijenja.

„Sve pet." kaže i spusti pogled.

„Pa što je tako grozno da meni ne možeš reći? Zaboravljaš da smo si prije sve govorili." Kažem i pogledam ga. Prije smo stvarno bili bliski i povezani, a ove godine samo kolege i cimeri.

„Ma nije ništa. Ljubavni jadi." Alkohol progovara.

„James se zaljubio. I tko je sretnica?" upitam ga. Sad mi je jasno zašto je ponekad ogorčen kad čuje moje razgovore s Elly. James se zaljubio, ali nije uzvraćeno.

„Ah, prije nesretnica. Ima drugog i mene ni ne gleda. A sve bi dao da budem s njom." kaže i okrene glavu od mene.

„E to boli. Ma naći ćeš ti bolju. Čim tebe ne gleda, nije nešto posebna." Kažem i potapšam ga po leđima.

„Posebna je, možda preposebna za mene." Pogleda me. „Ali voli drugoga. Njihova ljubav je jedna od onih za cijeli život. Trebaš vidjeti kako ga gleda." Kaže i umalo počne plakati. Boli me gledati ga ovakvog, ali nema pomoći. Mora krenuti dalje.

„Ako ga voli, i on nju, tu ne možeš ništa napraviti. Možeš se samo pomiriti i naći bolju curu koja će tebe voljeti i tako gledati." Pokušam ga utješiti, ali ne uspijevam najbolje. Malo čudan trenutak prekida njegov želudac koji se želi riješiti viška pive. On otrči u wc, a ja ostanem gledati za njim. On pati, a ja to uopće nisam primijetio. Nakon 10-ak minuta izlazi i samo se baci na krevet i zaspe. Koliko sam sretan što imam Elly.

**Elly's pov**

„Ma ne. Ovo ide ovamo." Kažem i stavljam jastuk na stolicu.

„Ma nije prvo ide plahta." Ja i Adriana se natežemo oko redoslijeda spremanja bolesničkog kreveta.

„E nije. Sve pogrešno radite." Upada Caleb i sve ponovo slaže.

„Ahaaa." Nas dvije gledamo kao prosvijetljene.

„Tko zna gdje su vama glave." Komentira, a mi se pogledamo i nasmijemo. Ah moja je kod Adama. Brinem se za njega i ne znam je li se oporavio od mamurluka. Od jučer se nismo čuli.

Školsko zvono nas je spasilo od ponovnog pravljenja kreveta. Adriana izlazi trčeći da se nađe s Lukeom, a ja sjedim sama ispred škole. Iz dosade me izvlači Dean.

„Jao kako su gadljivi." Komentira dva para koji se ljube nasuprot nas.

„Aha, sad su gadljivi, a kad smo mi to radili bilo je ok?" nasmijem mu se.

„Pa dobro sad, tad nije bilo. A i nismo se mi nikad ovako balili." Oboje se opalimo smijati. Tako mi je drago da smo ostali prijatelji jer je Dean stvarno super osoba i moj najbolji muški prijatelj.

„Istina nismo. Puno smo bolji kao prijatelji." Komentiram.

„Ma najbolji prijatelji." Kaže i poljubi me u obraz.

„Idemo se slikati." Kaže i izvadi mobitel. Bacimo par selfija i jednog odlučimo staviti na fejs.

Ono kad imaš najboljeg prijatelja budalu . Napisala sam u opis. Zvono je prekinulo naše daljnje kreveljenje.

„Vidimo se." Kažem i zagrlim ga.

„Sretno na ispitu." Pozdravimo se te sretnem Adrianu na ulazu u školu.

„Ajme, kako ću dobiti 1 iz testa." Opet njezin pesimizam.

„Je, je. Sigurno. Učila si više od mene." Odgovorim joj. Tako je stalno ove godine. Ona će dobiti jedan, a uči više od mene.

„To ništa ne znači kad ništa ne razumijem." Smjestimo se u klupu,a ona teško otpuhne.

„Ajmo se kladiti da ćeš napisati bolje od mene?" predložim jer znam da će napisati bolje. Ja nisam baš stigla učiti, odnosno nije mi se dalo. Cijelu subotu sam gledala fotografije s Adamom i čitala dnevnik.

„Ajmo. Ko izgubi plaća piće u četvrtak." Rukujemo se. Inače četvrtkom imamo manje sati pa visimo u obližnjem kafiću.

„Dogovoreno." Potvrdimo okladu. Taman je došla nastavnica s testovima i bacila dnevnik na stol. Oho, nije dobre volje.

**Adam's pov**

Ponedjeljak, napokon se bolje osjećam. Fizički, ali ne i psihički. Elly mi fali, svakim danom sve više. Upravo sam joj poslao poruku i ušao na fejs kad vidim da je stavila sliku sebe i Deana kako ju ljubi u obraz. U tom jednom trenu sam poželio razbiti mobitel o zid, no onda sam se sjetio da joj je on samo prijatelj.

„James, vjeruješ li ti u muško-ženska prijateljstva?" upitam ga za ručkom.

„Pa, u jednu ruku vjerujem. Možeš biti prijatelj s nekim,al u određenom trenu će se jedan zaljubiti u drugog. Osim ako jedan nema sklonost prema istom spolu. Tad su ipak moguća." Kaže on premještajući krumpiriće s jedne strane na drugu. Nije bio gladan, već nervozan i čudno me je gledao od sinoć.

„Aha. Jako si mi pomogao." Kažem sarkastično i pogledam na sat. Elly je još u školi. Nazvat ću je popodne.

„Zašto pitaš?" upita me znatiželjno. Ja mu pokažem sliku Elly i Deana. Na tren mi se učinilo da je pozelenio. Ma ne, nema razloga. Postajem paranoičan i umišljam stvari.

„Mislim, znam da su prijatelji, ali ja sam tako daleko, a on je tamo. Priča s njom, nasmijava ju, tu je kad ga treba. A ne ja, poziv srijedom i vikendom, svaki drugi tjedan skype i poruka kad stignemo." Očajno zabijam glavu u dlanove.

„A to je mali problem. Ali rekao si da joj vjeruješ i da nema ništa među njima?" upita me brižno.

„Ma vjerujem njoj, ali ne znam mogu li vjerovati njemu. Već je jednom napravio glupost da mu bude cura." Ne znam što mi je, postajem ogorčen.

„Ne znam što da ti kažem. Možda da s njim popričaš i zamoliš da se makne od nje? Ili njoj da kažeš da ti se ne sviđa to?" predloži mi i meni se prijedlog svidi. Vadim mobitel i pišem Deanu poruku.

Znam da između tebe i Elly nema ništa, no ne sviđa mi se način na koji ju gledaš, ljubiš u obraz. Znaš da je ona sad moja cura i volio bih kad bi se malo maknuo od nje. Ne želim ju izgubiti zato što ju ti zavodiš. Probali ste jednom, niste uspjeli. Nemoj je povrjeđivati više nego što si onom jednom povrijedio. Nadam se da me razumiješ. Poslano.

„Hoćeš napokon pojest taj krumpir?" upitam Jamesa.

„Ma nisam nešto gladan. Hoćeš ti?" ponudi me. Ja naravno prihvatim. Taman sam ručao i zaputio se u sobu da se presvučem za trening kad mi zazvoni mobitel. Elly zove. Nije dobro.

AN: ja se duboko ispričavam što nastavak ovoliko kasni, ali pere me takva blokada i lijenost da ne znam što ću. plan je bio završiti priču ovo ljeto, no nema šanse. ostalo je još dosta poglavlja i radnje. nadam se da se ne ljutite i da me razumijete. idući nastavak ne znam kad će, ali trudit ću se ubrzo. votajte, komentirajte to mi je veliki poticaj i inspiracija. <3