Kobna večer

577 54 7
                                    

**Dva mjeseca kasnije**

„Hej!" govorim mu dok pokušavamo uspostaviti mrežu na Skypeu. Ova dva mjeseca razdvojenosti teško nam je palo, ali sva čuda moderne tehnologije olakšavaju nam. Imamo točan raspored kad se čujemo. Lakše je tako organizirati vrijeme zbog mog prenatrpanog raspreda i njegovog režima.

„Hej, ljubavi." Kaže mi i nasmije se. Nekako mi se čini umoran i odsutan.

„Nešto nije u redu?" upitam ga ozbiljno, a on mi samo odgovori svojim predivnim osmijehom.

„Ma sve je super samo sam iscrpljen." Kaže i zavali se na stolicu.

„Tako je naporno tamo?" upitam, a u kadar upada James.

„Bok Elly" poviče i krene mahati rukama ispred kamere.

„Bok James." Odgovorim i nasmijem mu se.

„Kako to da si ti vedar, a ovaj moj mrtav. Što vam vježbe nisu iste?" upitam čisto iz znatiželje.

„Ma nisu vježbe, malo smo pili sinoć, a ovaj tvoj je popio malo previše." Kaže James, a Adam ga ubojito pogleda.

„James, napusti prostoriju." Hladno reče Adam.

„Ok, što se pjeniš." Odgovori James i plesnim korakom izađe van.

„Jesi dobro? Da ti pošaljem juhicu?" brižno ga upitam s podsmijehom.

„Ha ha, rugaj se ti. Ne znam tko je povraćao nakon dvije pive." Naruga mi se i nekako razveseli.

„Pa meni je to bio prvi put da pijem." Opravdam se i nabeljim mu se.

„Jao kako si djetinjasta." Nabelji se i on meni.

„Zato me i voliš." Odgovorim.

„Naravno. Nego kako ti dani prolaze?" upita me i ja počnem pričati o svim dogodovštinama iz bolnice. Nakon polusatnog prepričavanja vrijeme je za rastanak.

„Nego, nisi se naljutila kad si čula da sam se napio?" upita me i spusti pogled.

„Nisam. Zašto bi? Ima nešto što ne znam?" imala sam osjećaj kao da mi je netko opalio šamar. Samo da me nije prevario.

„Ma ne, mislio sam da će ti smetati ako izađem koji put. Nije lako stalno biti između 4 zida." Kaže nekako pokajnički.

„Jao pa nisi u samostanu da ne smiješ izlaziti. Zabavi se. Ja sam bila s Adrianom, Lukeom i Deanom nekidan u kinu. Zabavljamo se kako stignemo." Kažem s olakšanjem.

„I kako je bilo? Kako su svi? Odavno te nisam pitao za njih." Napetost među nama polako popusti.

„Bilo je odlično. Osim što je Luke prolio kolu po Adriani i što mi je neki mali dječak stalno bacao kokice u kosu. Super smo, naše društvo je baš sad blisko. Adriana i Luke će ubrzo slaviti pola godine veze, Dean je prekinuo s Haley prije mjesec dana jer nisu mogli podnijeti udaljenost." Uzdahnem nenadano.

„Znači sve super?" upita, a zna da nije super.

„Pa nije baš sve, fališ ti." Kažem i tužno se nasmijem.

„Znam, ali još samo 28 dana. Onda dolazim."

„Nemaš pojma kako odbrojavam dane. Volim te." Kažem mu i pošaljem zračnu pusu.

„Volim i ja tebe." Vrati mi pusu.

„Ostavljam te da se odmoriš. Izgledaš loše." Kažem i nasmijem mu se.

„Oprosti za ovo danas. Čujemo se drugi put." Još jedna zračna pusa i prekidam poziv. Malo me zabrinuo, ali ne mogu zamjeriti.

**Adam's pov**

Dan prije poziva

James je neumoljiv u želji da izađemo van. Otkako sam se vratio na Akademiju svu svoju energiju ulažem u vježbe i ispite kako bi bio što bolji. Želim se vratiti Elly i pružiti joj što bolju budućnost.

„Adame, postao si najdosadniji cimer u povijesti dosadnih cimera. Izađimo večeras, sljedeći tjedan ionako nemamo ispita." Ovu frazu je vrtio punih pola sata.

„Nema veze. Mislio sam se odmoriti za vikend." Kažem i bacim se na krevet.

„Odmarao si se jučer cijeli dan. Nađi drugi izgovor. Ili ne želiš da ti cura sazna, jer ako sazna mali Adam će dobiti po guzi?" kaže i opali me po dupetu jer sam ležao na leđima.

„Ma neće se ljutiti, ali stvarno mi se ne da." Okrenem se.

„Papučaru." Kaže mi James i ode u kupaonicu. Elly mi prokleto fali i sve bi dao da je tu uz mene, ali to je nemoguće sada. Planirao sam u 11 mjesecu tražiti dva dana slobodno i otići u posjet, no zbog nekih promjena i gluposti ne mogu. Ako nastavim sjediti tu, tuga će me pojesti. Možda bi ipak mogao izaći i malo se opustiti? Stvarno nisam isti Adam kao prije. Ustajem, oblačim crne hlače i sivu košulju, njenu najdražu. Obuvam strake i stavljam parfem. Kad bi bar ona izašla sad u haljini da ju izvedem na ples. No umjesto toga izlazi James omotan samo ručnikom i zbunjeno me gleda.

„Oho, promjena mišljenja?" kaže i nasmije mi se.

„Gdje se izlazi?" upitam ga.

**

Dim jeftinih cigareta i još jeftinijeg ženskog parfema ispunjava mi nosnice i suši grlo.

„Nisi mogao izabrati veću rupu?" upitam Jamesa koji sjedi do mene na šanku i odmjerava neku curu. Kad se samo prisjetim da sam ja to nekad radio.

„Oh, pa što fali? Ovdje je piće najjeftinije." Odgovara.

„Kao i sve ostalo." Kažem i sa zgražanjem pogledam neku curu koja je tako očito pozivala dečka u wc. James naručuje piće za pićem, ali na njega očito ne djeluje. Ja pijem čisto da mogu izdržati ovu nesnošljivu večer. Mislim da sam ipak popio malo previše jer u jednom trenu gubim svijest i budim se u kupaonici svoje sobe na Akademji.

„Stvarno si spustio toleranciju na alkohol." Kaže James i podrugljivo se nasmije.

**Nakon poziva na Skypeu**

Sad me savijet još više peče što Elly nisam rekao istinu da sam se napio ko deva i onesvijestio. A ona se uopće nije naljutila što sam izašao. Jedino što me sad brine je to da je Dean opet slobodan. Sviđa mi se lik, stvarno je ok, ali nemogu zaboraviti sve što je bilo između njega i Elly. Pogled dignem prema zidu i ugledam naš cvijet. Prava ljubav. Koje sam samo muke imao s Jamesom kad smo se vratili da ga objesim na zid.

**Flashback**

„Cvijet? Ti ćeš u mojoj sobi objesiti cvijet?" upita me s takvim ruganjem.

„Da." Odgovaram smireno. „Ovo je cvijet moje i Ellyine ljubavi koji smo pronašli na otoku ljubavi i visit će u NAŠOJ sobi." Posebno naglasim našoj.

„A joj kako slatko. Vi imate vaš cvijet. Imate li zajedničku pjesmu ili čokoladu?" upita ponovo posprdno. Nikad ga nisam vidio ovakvog. Da ga ne znam rekao bi da je ljubomoran.

„Imamo naravno, ali to nije tvoja stvar. Kad nađeš curu shvatiti ćeš." Kažem i objesim cvijet na klin koji sam prethodno zabio.

„Aha. Kad ja nađem curu, neću biti kao ti. Meni cura neće zapovijedati." Kaže i izađe iz sobe. Ne znam što mu je, ali definitivno nije isti. Morat ću popričati s njim. Pričekao sam da se vrati u sobu i sjeo do njega na krevet.

„Nešto nije u redu s tobom? Nešto se dogodilo?" upitam ga sa suosjećanjem.

„Ma bježi. Ne trebaju mi ovi tetkasti razgovori." Ustane naglo i ode u kupaonicu. Čujem kako se tuš otvara i voda poteče. Ništa od razgovora.

**End of flashback**

Nakon pola sata kako sam završio razgovor s Elly, James se vraća pomalo pijan u sobu. Jadan on ako mu nadređeni saznaju za ovo. Sjetio sam se da od one večeri, prvog dana akademije, nismo pošteno pričali o nama i što se događalo preko ljeta. Odlučim iskoristiti situaciju polupijanog Jamesa i otkriti što mu se događa.

A/N: evo nastavak. nadam se da vam s sviđa. od sad je potrebno da svakom nastavku pridajete posebnu pažnju jer će i najmanji detalj biti važan za shvaćanje daljnje radnje. ovaj nastavak i njegov naziv možda nemaju smisla al na kraju će biti vrlo važni. vote and comment ako vam se svidjelo <3

I'll be your soldier Where stories live. Discover now