15. ☆ N̲i̲s̲a̲m̲ ̲o̲v̲o̲ ̲p̲l̲a̲n̲i̲r̲a̲o̲, D̲e̲s̲i̲l̲o̲ ̲s̲e̲ ☆

347 33 14
                                    

"Barem ne budi tako očigledna." Danijev glas me je iznenadio iza leđa.

"Ne razumem?" Pogledala sam ga naivno u začuđenju.

"Ne gledaj u njega. Ne budi očigledna." Ponovio je.

"Ma šta pričaš. Ne gledam." Na dušak sam ispila piće lagajući najboljeg prijatelja.

"Nakon sinoćnjeg prizora, nisam spavao celu noć. Jako se bojim za tebe, Sofia." Očajno je priznao.

"Ne boj se." Potapšala sam ga po ramenu. "Ni ja ne mogu zaboraviti kako stravično je Dominik izgledao, ali toga sam trebala biti svesna. Moja greška što nisam bila." Rekla sam tiho.

"Šta Jaša kaže?" Upitao je.

"A Jaša..." Ponovo sam ga pogledom tražila i zagledala se u smeru gde je ćaskao s Dominikom. Kao da su oni u posve korektnom odnosu.

"Jaša je jebivetar." Dodala sam.

"Slažem se. Trenutno je "jebi", a ako Dominik sazna, bit će i vetar."

Nisam se mogla ne nasmejati na Danijev humor. Taj je iz njega izlazio u očaju.

Bila sam u tolikoj meri zaokupljena mislima o Jaši da nisam čak ni slušala više šta mi je Dani govorio, naprosto kao da ga nisam mogla pratiti. Meni su misli letele i odlazile u neki sretniji prostor, odlazile su u snove o sreći i ljubavi, snove koje sam osetila mogućima od samo jednog pogleda na markantnog stranca koji je mirno stajao i radosno razgovarao s mojim mužem.

Kakva idila.

Stresla sam se u trenu i gotovo silom izgnala svoje neprimerene misli

Hoppsan! Denna bild följer inte våra riktliner för innehåll. Försök att ta bort den eller ladda upp en annan bild för att fortsätta.

Stresla sam se u trenu i gotovo silom izgnala svoje neprimerene misli. Maštanje je jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo, zaključila sam tada, pritom jasno odlučivši kako u stvarnosti s dotičnim ne želim imati baš nikakvu budućnost. Jer je to nemoguće. Moja budućnost može biti samo na onom svetu ako itko sazna za ovu gadnu aferu.

Nakon kratkog Dominikovog govora, usledilo je kratko neformalno druženje. U grupi sam ljudi sada stalno pogledavala levo-desno tražeći poznati si lik, a kada sam u jednom trenu zaključila kako ga ne mogu naći i kako se je on zacelo već udaljio, osetila sam nemir.

Ipak, za leđima sam tada začula poznati si glas: "Zašto cura sedi sama?"

Okrenula sam se u potpunom oduševljenju i iskreno mu se nasmejala. Učinilo mi se kako se iz mog osmeha previše toga može iščitati, te sam se umirila i izbrisala ga sa svoga lica.

"Nisam sama, još manje cura. Žena sam. I to žena tvog dželata i sotone koji samo što ti nije skočio za vrat i lišio te tvog umišljenog života."

"Hvala što si toliko puna humora i sa mnom deliš svoje mišljenje. Bilo mi je veoma zanimljivo doznati više o toj temi." Podrugljivo je dobacio na moj govor.

𝐷𝑖𝑣𝑙𝑗𝑎𝑘 ✔Där berättelser lever. Upptäck nu