Sofia Blanko:
Postoje dani u ovom životu koje ću pamtiti do kraja vremena i dani koje ću zaboraviti kao da se nikada ni desili nisu. Postoje iste takve oči i iste takve ruke. Postoje čekanja koja nikad ne prestaju i trajanja koja ne prolaze. Postoje kose koje mirišu i kada su daleko i postoje koraci koji ti prilaze čak i kada od tebe idu.
Postoje ljudi koji su zapisani da ti se dese i ljudi koji ti se dešavaju celoga života, a nikad ti se desili nisu. Postoje mesta kojima te svi putevi vode i mesta od kojih nikad ne odlaziš. U svemu što dodirne, postoji početak i postoji kraj. A ništa od toga nije u mojim rukama osim mene same.
Ponekad, istina retko, čovek pomisli od čega je sve napravljen iznutra. Netko na to nikada i ne pomišlja gonjen energijom koja osvaja svet.
A ja... Sofia.
Povlačim se u svoju samoću, tamo gde su ljudi moga kova. Digla sam ruke od skandala, od prošlosti i pogrešnih želja. Ali kako da ruke dignem od njega?
Telefon zvoni, i ponoć već je prošla. On. Zove on. Drhtavom rukom krenem na zeleno. Javim se.
Neka i nije iskren. Neka me i ubije ovog puta. Uvek pomislim "možda je poslednji put". Čas se mrzimo, čas volimo.
Dominik.
Jedna reč, i sve je jasno.
Pristajem. Da dođe sada, ja pristajem. Na sebe navućem haljinu koju u životu ne bi obukla. Ne razmišljam. Samo se pozdravim s Danijem i izjurim kao pukla ispred zgrade.
Ne, nisam bila pre njega. On je bio već tu. Uđem u auto u tišini, jer ne znam šta je pametno uopće da se priča. Mi smo samo za tišinu stvoreni. Koju igru igra?
xxx xxx
Dominik Cocker:
Malo zbunjeni smo oboje. Palim auto i krećem, ćutimo. Osećam malu nelagodu, vozim po ulicama grada. Počeli smo neku uobičajenu priču, bacio sam pogled na nju, grudi samo što ne iskoče, a haljina se povukla do iznad kolena. Spustio sam pogled na lepo izvajanu nogu, videla je da je gledam i smešila se.
"I gde me vodiš?"
"Nije da ti je strano mesto. Noćas sam klient." Spustio sam ruku na njeno koleno, a ona je uzdahnula.
"Dom..."
"Sofia, osetiš li?" Uzeo sam je za ruku i spustio je između svojih nogu, gde se ocrtavao moj ponos preko hlača.
Sofia pomera ruku po njemu, malo crvena u licu i ja krenem ka mom stanu kojeg sam kupio kad smo se razveli i gde sam dovodio žene. Brzo smo stigli, parkirao sam se i krenuli smo ka zgradi.
Hodala je ispred mene uz stepenište, promatrao sam je otpozadi i jedva se uzdržavao da je ne uhvatim za zadnjicu tu ispred zgrade. Ušli smo u lift i dok smo se vozili do 10 kata, nisam se mogao uzdržavati. Ona je stajala nasuprot mene. Spustio sam ruke na njenu savršenu guzu i poljubio je. Ona je prihvatila poljubac, i uvukla mi svoj jezik u usta.
YOU ARE READING
𝐷𝑖𝑣𝑙𝑗𝑎𝑘 ✔
Romantika🔞 Čovek s vatrom u očima, jak i tih tip. Pred tim samouverenim, odvažnim i dominantnim čovekom, meni su klecala kolena. Ono što me iritiralo najviše oko cele situacije je činjenica da se nisam osećala poniženo ili kao budala. Bilo mi je svejedno. ...