36. 𝕏𝕩𝕏 𝐁𝐨𝐥𝐞𝐬𝐧𝐚 𝐬𝐭𝐫𝐚𝐬𝐭 𝕏𝕩𝕏

465 36 17
                                    

Sofia Blanko:

Postoje dani u ovom životu koje ću pamtiti do kraja vremena i dani koje ću zaboraviti kao da se nikada ni desili nisu. Postoje iste takve oči i iste takve ruke. Postoje čekanja koja nikad ne prestaju i trajanja koja ne prolaze. Postoje kose koje mirišu i kada su daleko i postoje koraci koji ti prilaze čak i kada od tebe idu.

Postoje ljudi koji su zapisani da ti se dese i ljudi koji ti se dešavaju celoga života, a nikad ti se desili nisu. Postoje mesta kojima te svi putevi vode i mesta od kojih nikad ne odlaziš. U svemu što dodirne, postoji početak i postoji kraj. A ništa od toga nije u mojim rukama osim mene same.

Ponekad, istina retko, čovek pomisli od čega je sve napravljen iznutra. Netko na to nikada i ne pomišlja gonjen energijom koja osvaja svet.

A ja... Sofia.

Povlačim se u svoju samoću, tamo gde su ljudi moga kova. Digla sam ruke od skandala, od prošlosti i pogrešnih želja. Ali kako da ruke dignem od njega?

Telefon zvoni, i ponoć već je prošla. On. Zove on. Drhtavom rukom krenem na zeleno. Javim se.

Neka i nije iskren. Neka me i ubije ovog puta. Uvek pomislim "možda je poslednji put". Čas se mrzimo, čas volimo.

Dominik.

Jedna reč, i sve je jasno.

Pristajem. Da dođe sada, ja pristajem. Na sebe navućem haljinu koju u životu ne bi obukla. Ne razmišljam. Samo se pozdravim s Danijem i izjurim kao pukla ispred zgrade.

Ne, nisam bila pre njega. On je bio već tu. Uđem u auto u tišini, jer ne znam šta je pametno uopće da se priča. Mi smo samo za tišinu stvoreni. Koju igru igra?

 Koju igru igra?

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

xxx xxx

Dominik Cocker:

Malo zbunjeni smo oboje. Palim auto i krećem, ćutimo. Osećam malu nelagodu, vozim po ulicama grada. Počeli smo neku uobičajenu priču, bacio sam pogled na nju, grudi samo što ne iskoče, a haljina se povukla do iznad kolena. Spustio sam pogled na lepo izvajanu nogu, videla je da je gledam i smešila se.

"I gde me vodiš?"

"Nije da ti je strano mesto. Noćas sam klient." Spustio sam ruku na njeno koleno, a ona je uzdahnula.

"Dom..."

"Sofia, osetiš li?" Uzeo sam je za ruku i spustio je između svojih nogu, gde se ocrtavao moj ponos preko hlača.

Sofia pomera ruku po njemu, malo crvena u licu i ja krenem ka mom stanu kojeg sam kupio kad smo se razveli i gde sam dovodio žene. Brzo smo stigli, parkirao sam se i krenuli smo ka zgradi.

Hodala je ispred mene uz stepenište, promatrao sam je otpozadi i jedva se uzdržavao da je ne uhvatim za zadnjicu tu ispred zgrade. Ušli smo u lift i dok smo se vozili do 10 kata, nisam se mogao uzdržavati. Ona je stajala nasuprot mene. Spustio sam ruke na njenu savršenu guzu i poljubio je. Ona je prihvatila poljubac, i uvukla mi svoj jezik u usta.

𝐷𝑖𝑣𝑙𝑗𝑎𝑘 ✔Where stories live. Discover now