101. deo

662 24 2
                                    

Utakmica je počela pre svega pola sata, a sve tri smo smorene dok se Damjan očigledno zabavlja. Ne znam zašto sam uzela karte kada jedino što znam o košarci je da se lopta ubacuje u koš.
J: Damjane.
Pozovem ga, ali on uopšte ne obraća pažnju na mene već gleda šta se dešava na terenu.
J: Damjane!
Glasnije ga pozovem i sve što dobijem od njega je neko nerazumno mrmljanje.
J: Žedna sam. Jel možeš da ideš da mi kupiš vodu?
D: Sada? Nema šanse.
J: Molim te. Umreću od žeđi.
D: Idi kupi sama.
J: Jel hoćeš da me napadne neko? Pogledaj koliko huligana ima ovde.
D: A jel ti nije žao? Polomljena mi je noga, a ti me teraš da idem da ti kupim vodu i to dok traje utakmica.
J: On posle očekuje da se ja udam za njega, a bitnija mu je utakmica od devojke. Zamisli da sam trudna. Pa umrla bih pored tebe!
Po prvi put tokom našeg razgovora me pogleda i ja jedva uspem da se ne nasmejem njegovom izrazu lica.
D: Dobro! Idem!
Iznervirano kaže, te uzme svoje štake i krene da mi uzme vodu.
A: Zašto si mu tražila da ti kupi vodu kada bukvalno imaš celu flašu pored sebe?
J: Dosadno mi je. Nemojte da ste mu rekle! Želim da ga mučim malo.
Nasmeju se. Za nekog ko svog brata nije video godinama, Ema se previše slaže sa mnom kada je u pitanju mučenje Damjana. Opet kada razmislim, Vuk i ja čak nismo ni u rodu, a nismo ništa bolji od njih.
J: Damjane, jel me zajebavaš?
D: Šta?
J: Tražila sam ti koka kolu.
D: Ne nisi, tražila si vodu.
E: Tražila ti je koka kolu.
D: Jeste li vi lude?
A: Tri protiv jednog. Ko je ovde lud?
Duboko uzdahne, te ode da mi kupi koka kolu.
J: Ne mogu da verujem da nam je poverovao.
Kažem kroz smeh.
J: Stvarno sam loša devojka, zar ne?
A: Dešava se.
Ućutimo kada vidimo Damjana kako nam prilazi. Ugura mi flašu koka kole u ruke, a onda nastavi da gleda utakmicu.
J: Tvoj brat je stvarno glup!
Obratim se Emi, ali poenta je bila da me Damjan čuje što mi nikako nije pošlo za rukom jer je on previše skoncentrisan na igru.
J: Damjane, tražila sam ti dijetalnu koka kolu.
D: To ne postoji.
J: Kako ne postoji? Šta je onda zero koka kola?
D: Prevara, eto šta je. Pij tu koka kolu i ćuti. Utakmica mi se završava za manje od deset minuta.
J: Zamisli da sam trudna. Zar da ti utakmica bude bitnija od deteta i žene?
D: Da si trudna ne bih ti davao da piješ koka kolu i prestani sa tom trudnoćom.
J: Ali molim tee.
Kažem, te ga jako zagrlim.
D: Dobro!
Nasmejem se iako je on i više nego iznerviran trenutno.
E: Imam osećaj da će te baciti na onaj teren ako ne stigne pre kraja utakmice.
J: Imam i ja taj osećaj, veruj mi.
A: Koliki je rezultat uopšte?
J: Ne znam, piše na onoj tabli, ali ja ne vidim ništa.
E: Nerešeno je.
A: Kako ne vidiš tolika slova?
J: Previše su blještava. Vidim samo mutno kada gledam u to.
A: Onda bi trebalo da ideš kod očnog.
J: Neka neka. Ne želim da nosim naočare.
Odjednom svi počnu da vrište i skaču zbog čega se sve tri trgnemo.
E: Isuse, šta je ovim ljudima?
A: Mislim da smo pobedili.
J: Za koga uopšte navijamo?
E: Nemam pojma, ne pratim košarku.
A: Ni ja.
J: Pitaćemo Damjana.
E: Čekaj, gde svi idu?
A: Utakmica se završila.
J: Damjan će me ubiti! Nije trebalo ovo da uradim! Ubiće me!
A: Samo stani iza nas dve, branićemo te.
Kada smo izašle Damjan nas je čekao ispred.
D: Nemaš pojma koliko želim da ti prospem ovo na glavu.
Uplašeno se nasmejem.
J: Ako ništa, barem smo pobedili. Barem ja mislim.
D: Jesmo, pobedili smo. A ja to nisam video zbog tvoje glupave zero koka kole!
J: Nije glupava!
D: Jeste.
J: A nemoj da se ljutiš.
Kažem, te ga zagrlim.
J: Barem sam sada sigurna da ćeš se lepo brinuti o našem detetu i meni.
Koliko god je bio ljut nasmejao se, a i ja za njim.
J: Uf dobro je, nije me ubio.
Kažem sa olakšanjem.
D: Tvoj tata nas čeka ispred tako da idemo.
Kada smo ušli u kola tata je odmah počeo da nas ispituje oko utakmice. Zapravo, ispitavao je Damjana, jer je znao da smo nas tri pozadi izgubljeni slučaj.
J: Tata, jel mogu da prespavam kod Damjana večeras?
Obojica me zbunjeno pogleda. Tata zato što mi je tata, a Damjan zato što sam se upravo sama pozvala kod njega. U moju odbranu, znam da nema obaveza.
J: Nemoj da me gledaš tako. Neće mi biti prvi put da prespavam kod njega i kao što vidiš nijednom nisam ostala trudna.
D: Šta je sa tobom i trudnoćom danas?
Tata me izbezumljeno pogleda.
J: Bilo mi je dosadno pa sam odlučila malo da zajebavam Damjana na utakmici, nebitno. Znam da ti je to prvo palo na pamet, ali Damjan i ja smo odgovorni. Uostalom oboje smo u gipsu.
T: Nema veze što ste u gipsu, kada bitne stvari nisu.
J: Tata!
Zgroženo kažem dok se Damjan, Ema i Ana smeju.
J: Zar mi toliko malo veruješ? Bila sam dva meseca sa njim i vratila sam bez bebe u stomaku, a imala sam dosta prilika samo da znaš.
D: Ne mogu da verujem da prisustvujem ovom razgovoru.
Posramljeno kaže dok se Ema i Ana i dalje smeju.
T: I treba da prisustvuješ. Pa ne može sve sama da odradi i ti si kriv tu.
D: Ali..
Prekinem ga.
J: Jel mogu ili ne mogu? Ako kažeš ne to znači da nemaš uopšte poverenja u mene i to mi stvarno cepa srce.
T: Dobro, možeš!
J: Hvala tatice.
Nasmejano kažem, a on odmahne glavom. Mora da misli da je napravio debila od ćerke.



Izgleda da mi se vratila inspiracija, napokon.

NA GRANICIWhere stories live. Discover now