Part 26

311 20 0
                                    

Čekala sam Andrea, a onda se pojavilo auto sa zatqmljenim zadnjim staklima.
Primjetila sam da ih je četvero u autu kako su dolazili. Izašla su trojica iz auta i užurbano krenuli ka meni. Zgrabili su me. Oprirala sam se i vrištala što sam glasnije mogla,a onda su mi stavili traku na usta.
U glavi mi je Emir bio.Imao je loš predosjećaj,to je to.Bio je upravu.
Suze su mi se slijevale niz lice.
To su oni.To su oni od kojih su me krili.Opirala sam se i dalje,a onda sam vidjela kako jedan od njih,onaj što je sjedio na suvozačevoj strani priprema neku injekciju.Sto misli mi je prošlo kroz glavu. Bila sam u ogromnom strahu.
Da barem nisam izašla.

Kada sam vidjela da injekcija ide prema meni,još više sam se uspaničila i počela se još jače opirati.Uhvatio me je za ruku,dvojica su me čuvali radi mog manjeg otpora a ovaj mi je zabio inekciju u ruku.
Ubrzo nakon toga sam osjetila nemoć i počela sam se gubiti.

.........
Probudila sam se sljedeće jutro.To znam jer sam čula razgovor između neke dvojice.Kroz glavu su mi prolazili Emir,mama,tata,Luka.
Bila sam zavezana za neki krevet,u nekoj staroj kući.Nisam znala ni gdje se nalazim,ni ko su oni,ni koje je vrijeme,nisam ništa znala.
Još uvijek sam se osjećala malaksalom.
Nisam imala snage.U sobu je ušao jedan momak,visok,crn,smeđi očiju,dotjeran.
Za njim su ušla još dvojica,ona dvojica što su me otela i čuvala dok mi je onaj treći ubrzgavao injekciju.

Glavni:"Aria,Aria!Lijepo ime.Ko ti ga je dao?"
Prilazio mi je polako.I dalje su mi se suze samo slijevale niz lice,oči su mi ,osjećam,bile crvene.
Pokušala sam se odmaći što dalje.Klimnuo je glavom i ovaj jedan mi je skinuo traku sa usta.

Ja:"Ko si ti?Šta hoćeš od mene?"
On:"Da se prestavim prvo,upravu si.Ferhat.Šta hoću od tebe?Hmm...Ja tebe hoću."-nasmijao se blago i prišao mi još bliže.Sjeo je na krevet.
Jedino što sam sad osjećala je mržnja i gađenje.Donijeli su mi neku splačinu na tacni,odgurnula sam je nogom.Radije ću umrijeti od gladi nego jesti njihov otrov.

Ferhat:"Nije ti jasno?Evo,objasnit ću ti..", sjeo je na krevet pored mene , "Ili ipak neću još.Biće vremena za to.Od sad si sa mnom,ne ideš nikuda."

Počela sam vikati,dozivati pomoć.Rekao je da će mi staviti traku na usta ako ne začepim te da je neće skidati do kad on bude htio.
Ova dvojica su izašla iz sobe,sada smo ostali samo on i ja.
Negeo se nadamnom i počeo me mirisati.Imala sam osjećaj da će mi srce istog momenta puknuti.

Ja:"Šta hoćeš od mene?"-vikala sam na njega
Ferhat:"Tvoji su uzeli ono što je moje,ja ću uzeti ono što je njihovo,tebe."
Ja:"Šta su uzeli?"
Ferhat:"Moga brata.Platit ću im za sve,prvo ću se riješiti tebe..."
Ja:"Nisi ti dobar,ti si neki psihopata."
Ferhat:"Jesam,psihopata sam.Hoćeš da vidiš koliki mogu biti pshiopata?Koliko mogu biti lud?"-popeo se na krevet.

Nogama sam ga udarala što sam jače mogla,vrištala ,udarila sam ga nogom u glavu,a onda se još više naljutio.Udario me je po obrazu više puta.Onda su uletjela ona dvojica sa još jednom inekcijom.
Zaspala sam.

Ne znam koliko sam dugo spavala.Mislim da sam sve ukupno ovdje više od 24sata.
Probudila sam se.Nisam nikoga čula,a prozor u ovoj sobi je bio otvoren.
Moram pobjeći.
Nekako sam se izvukla ,skinula povez sa ruku,ali jedva,te sam brzo ustala i tiho,ali brzo skočila kroz prozor.Sreća,nije bilo visoko.Nisam imala puno snage,ali sam trčala koliko sam brže mogla.Sada sam svaki atom svoje snage iskorištavala,samo da se spasim.
Trčala sam,a onda sam čula kako viču da me nema,Ferhat im je naredio da me nađu.Izašla sam na ulicu i trčala.Auta nije bilo puno.Stajala sam i molila za pomoć, niko me nije ni upitao šta se desilo,samo su prolazili.Ali nije ni čudo,izgledala sam kao luđakinja neka.Trčala sam na jednu stranu,ne znam ni kuda idem,kuda vodi ta cesta...
Trčala sam,a onda sam čula da mi neko svira.Bila sam i više nego uplašena.Mislila sam da će mi srce pući.Onda sam čula Ferhatov glas.

Ferhat:"Stani,ubiću te"-vikao je.Okrenula sam se,trčao je za mnom,sam.Zapela sam za nešto i pala.Dok sam ustajala zamantalo mi se,podigla sam se i opet srušila na pod.Ferhat mi je prišao s leđa,uhvatio me za majicu i udario me opet.Vrištala sam i molila za pomoć.
Odjednom ,iza Ferhata sam vidjela Emira,Jamesa,Kerema ,Sinana i Chrisa.Izašli su iz auta i trčali prema nama.

Emir:"Gade,pusti je."-uhvatio je Ferhata,udario ga šakom u lice,oborio ga na pod i udarao svom snagom.Izgledao je ko da će ga ubiti.Udarao ga je,nije prestao.Chris mu se pridružio,Sinan i Kerem su Emira pokušali skloniti od Ferhata,samo da ga ne bi ubio.James mi je prišao i čuvao me.Bila sam blijeda kao krpa.

James:"Aria jesi li dobro?"-zabrinuto me je gledao.
Chris mi je prišao i podigao me u naručje.
Čula sam da policija dolazi.Onda sam se počela gubiti.
Chris:"Aria,vidi,tu smo.Ne brini se"
Ja:"Chris.."-rekla sam,a onda sam osjetila kako me polijevaju vodom po licu.
Chris:"Dajte brzo vode,da se napije"

Donijeli su mi vode,a kada sam popila gutljaj,kao da sam se polako dozivala sebi.Vidjela sam Emira iznad sebe.Govorio im je sa se sklone i da me njemu predaju.

Chris,Kerem i Sinan su predali Ferhata policiji,a James je bio sa Emirom i sa mnom.

James:"Brate,treba je odvesti doktoru."
Emir:"Aria,jesi dobro? Šta ti je ovo uradio?Sva si u modricama ,ni ne izgledaš dobro.Ubiću ih sve redom..."-vikao je

Osjećala sam da ću povratiti.
Ja:"Spusti me"-tiho sam rekla.
Emir:"Sinan", prišao mu je, "Pomozi Jamesu,odvedite Ariu u auto"

Tako je i bilo. James me je nosio u naručju do auta, Sinan mu je otvorio vrata da me unese u auto.
Sinan:"Brate,Emir i Chris će ga ubiti,ostani tu James"
Ja:"Emir..."
James:"Ne brini se. Neće ništa biti, došla je i policija."-prislonio mi je glavu na svoje rame.

Nakon par minuta su Emir,Chris,Kerem i Sinan došli.
Skoro sam zaspala na Jamesovom ramenu.

Chris:"Aria,nije ti ništa uradio?Hajde,reci mi srce. Je li te dirao?"-sjeo je pored mene.
Ja:"Nije"
Emir:"Kako nije brate, gledaj joj lica. Ubiću ih sve redom." -vikao je
Chris:"Dobro je ti .Zašto si je pustio?"
Emir:"Brate, hoćemo li se sad svađati?Nemoj me i ti nervirati."
Kerem:"Dobro je vas dvojica,prekinite."

Sinan:"Hajde, idemo više"

You're the reason i breatheWhere stories live. Discover now