You're the reason i breathe

Part 16

Beba je bila stvarno mirna.Imala je možda neka tri mjeseca.

Emir:"Baš je slatka beba"
Ja:"Jeste,a i mirna je"
Emir:"Hoće li ti sad biti dosadno?"
Ja:"Neće ako beba probudi pa se budemo igrali.Je li ovo njeno dijete?"

Emir:"Njena unuka o kojoj se ona brine sad.Kćerka čim je rodila,vratila se partijanju i ostalom,sad su na more otisli bez djeteta svog, a Emine i njen muz se brinu za bebu."

Ja:"Bože sačuvaj"

Emir:"Fina je teta Emine skroz,prolaze i oni kroz svasta,jednom mi je došla na kafu pa smo se ispričali"-nasmijao se

On je toliko bio sladak. Svaki minut dok ga gledam ,ljubav u meni prema njemu je rasla.
Sjela sam pored njega.

Emir:"Hoćemo li je izvaditi na krevet da je stavimo?"
Ja:"Pa hajde"

Ponijeo je nosilicu sa bebom i stavio je u sobu na krevet.Namjestio sve za bebu i polako je izvadio iz nosilice.
Spustio je bebu na krevet,spustio nosilicu pored kreveta i legao na krevet pored bebe.Ja sam legla sa druge strane.
Oboje smo gledali u bebu,a onda su nam se pogledi susreli.
Spustila sam glavu pored bebe i ubrzo sam zatvorila oči,jer je u sobi bila mrtva tišina.

Nakon 10ak minuta me je probudila ona preslatka mala beba,koja je kao nešto brbljala.
Emir i ja dmo ustali u sjedeći položaj i počeli se igrati sa bebom.
Nismo se dugo ni igrali,nekih 15ak minuta,a onda se beba umorila i zaspala.

Emir:"Mogli smo nešto i pojesti."
Ja:"Mogli smo"

Napravili smo brzinski doručak ,jeli ,sjedili u dnevnom,a nakon nekih 5-6 sati se vratila gospođa Emine po bebu.

Emine:"Je li sve bilo uredu?"
Emir:"Jeste ,imate jako mirnu unuku"
Ja:"Da,bila je prava dobrica"
Emine:"Hvala vam puno djeco,izvinite još jednom"
Mi:"Nema na čemu"-jednoglasno smo rekli
Emir:"Kako vam je muž?"
Emine:"Loše,mora ići na operaciju,ne znam kako će biti"
Ja:"Nadam se iskreno da će biti dobro"
Emine:"Ako Bog da"

Ubrzo je otišla.
Emir mi je rekao da ide u prodavnicu i da se brzo vraća,a da ja ostanem u stanu i da ne otvaram nikome,on ima ključ,pa je otišao.
.....
Ostala sam u stanu,a prošlo je sada već 40ak minuta kako se ne vraća.
Prodavnica je od zgrade udaljena neke 3 minute hodom, ne znam zašto ga nema.

Čula sam neku vrisku i galamu u zgradi. Prišla sam vratima, ne bih li čula šta se dešava.
Nakon dvije minute sam čula sve glasnije vike.
Pogledala sam špijunku. Dvojica muškaraca,obučena u crne dukserice i pantalone su lupali ljudima po vratima.Onda su krenuli prema Emirovim.

Sreća pa sam okretala bravu do kraja i skroz ih zaključala,a ne mogu se ni provaliti jer su protuprovalna vrata.
Kada sam vidjela da idu prema nama,užasno sam se uspaničila i pobjegla u sobu.Birala sam Emirov broj jedva,koliko su mi se ruke tresle,dobro pa sam i uspjela ukucati broj.
Nije se javljao.Nazvala sam ga opet,opet se nije javljao.Počela sam plakati,kroz glavu su mi svakakve misli prolazile,pa mene ipak neko traži,neko ko me izgleda ne želi živu. Sve sam bila uznemirenija.

Nazvala sam onda Chrisa,nije se javljao,kao ni Luka.Opet sam zvala Emira,zvonilo je do kraja, ali se nije javljao.

Imala sam.osjećaj kao da će mi srce iskočiti iz grudi koliko je lupalo. Uznemirila sam se i uspaničila kao nikada. Lupali su što su jače mogli. Sakrila sam se i preklopila uši rukama, a nakon 3 minute je sve prestalo. Polako sam prilazila vratima,da provirim kroz špijunku.

Taman kada sam prišla,opet je lupio jako na vrata.Umalo nisam vrisnula.
Ali onda su otišli.Sjedila sam na podu u hodnjiku pored ulaznih vrata dok sam se tresla kao prut.
Preblijedila sam sva.

Nakon 5-6 minuta sam čula kako neko gura ključ u bravu.Ustala sam uplašeno i stala. Osjećala sam kao da se ne mogu pomjeriti. Vrata su se otvorila, a na njima sam ugledala Emira.
Zatvorio ih je i pogledao me, bila sam uplakana sva, niz moje lice je tekla rijeka suza.

Emir:"Šta je bilo?"-uplašio se i on kada me je vidio onako blijedu.
Ja:"Gdje si bio?"
Emir:"Selma.."

Čim je rekao "Selma" osjetila sam kao da mi se noge raspadaju.
Znači, bivša je u pitanju.
Bila sam još i ljuta sad.

Ja:"Sa Selmom si bio?"-prekinula sam ga
Emir:"Vidi..."
Ja:"Jesi li bio s njom ili nisi bio?"
Emir:"Jesam

Hodala sam nervozno po dnevnom boravku dok sam brisala suze sa lica. Imala sam osjećaj kao da ću se svakog trenutka srušiti.

Ja:"Otići ću kod Chrisa i Luke" - rekla sam drhtavim glasom.
Emir:"Ne možeš tamo ići,znaš i sama"

Sad sam stala na jednom mjestu i pogledala ga. Udahnula sam i obrisala suze sa lica.
Ja:"Dok si vrijeme provodio sa Selmom,ja sam umirala od straha da će se nešto desiti. Neka dvojica su lupali na vrata,vikali u haustoru,na vratima,kroz glavu su mi svakakve misli prolazile...Umalo mi srce nije stalo."

Emir:"Kad je to bilo?"
Ja:"5 minuta prije nego si ti došao"
Emir:"Izvini što se nisam javio..."-nije završio a već sam ga prekinula

Ja:"Nebitno"-obrisala sam i posljednje suze sa lica i uputila se u sobu.
Emir:"Stani,nećeš ni da me saslušaš"

Ja:"Šta trebam saslušati? Vidi u redu je, zaboravi molim te na ono što se između nas desilo, samo radi svoj posao i sve će biti u redu. Nije bitno."

Emir:"Šta pričaš ti?Ja sam zaljubljen u tebe, nisam uz tebe više ni zbog posla, nego zbog tebe.."

Ja:"Dobro,nećemo se raspravljati sada"
Emir:"Ako bude trebalo,hoćemo"
Ja:"Daj Emire,molim te... "
Emir:"Selma se htjela navodno ubiti zbog mene.Morao sam otići u bolnicu,zvali su me njeni prijatelji da dođem.."
Ja:"Šta?"

Emir:"Da,tako su mi rekli.Otišao sam samo da pitam i da vidim kako je..Ne bih mogao podnijeti da se neko ubije zbog mene.Izvini što sam te ostavio ovdje samu"

Prišao mi je i zagrlio me,pa me poljubio u čelo.

Emir:"Selma je za mene samo prošlost,ali ne mogu nikome dopustiti da sebi ugrozi život zbog mene. Sada si mi ti bitna,nema više nikakve Selme"