You're the reason i breathe

Part 5

Emir:"Odmah bih da se izvinem zato što sam se smijao.Izvini"
Ja:"A nije ti žao što si sam pala zbog tebe,a pritom mi se pola teretane smijalo"
Emir:"I zbog toga mi je žao.Stvarno.Nisam to htio.Izvini opet"

Klimnula sam glavom,pogledala u njega i okrenula se prema izlazu.Carolina i ja smo uzele svoje kartice.Okrenula sam se još jednom,ono kao slučajno da ga mogu još jednom pogledati,možda zadnji put?Gledao je za nama,a pridružio mu se i prijatelj.
Izašle smo,a Carolina me je počela gurkati dok joj se osmijeh širio na licu.

Carolina:"Vidiš da ima ipak nešto dobro u tome što si se razvalila"-nasmijala se poluglasno
Ja:"Ima,ima"-uzvratila sam blagim smijehom

........
Nakon mjesec dana...

Od onog dana Emira više nisam viđala.Carolina i ja smo prvih 25 dana od tog dana išle gotovo svaki dan u teretanu,radnim danima smo išle navečer ,a vikednima smo provodile dosta više vremena.I njega nije bilo.
Zaboravila sam ga,mislim,pa nismo se ni upoznali,iako sam mu znala ime i još uvijek znam.U protekla ta dva mjeseca,dosta toga se desilo...Na porodičnu firmu neko je bacio eksplozivnu napravu koja srećom nije eksplodirala i ubila desetine radnika koji su se nalazili u toj prostoriji u to vrijeme..

Bilo je to ono jedno subotnje jutro.Dan je bio nevjerovatno predivan,a samim tim dolazi i dobro raspoloženje.Čula sam iz dnevnog boravka kako me tata doziva.
Sišla sam a on,mama i brat su sjedili na kaučevima.

Mama:"Aria,čula si za ove napade što su se dogodili,molim te da budeš oprezna.Ovog puta je to bila naša firma,ko zna što ili ko će biti sljedeći "

Ja:"Mama znam sve"

Tata:"Čuvajte se djeco" ,obratio se mom bratu i meni , "Neće vam biti drago ovo što ću vam reći, ali ovo je za vašu sigurnost"

Ja:"Reci tata"

Tata:"Našao sam vam tjelohranitelje.Izrazio sam se tako,ali reći ću ipak zaštitare.Nemojte se buniti,to je za vaše dobro"

Mama:"Upoznat ćete se sa njima za sat.Aria,Luka,znamo da želite slobodu,ali trenutno je to ovako"

Luka:"A dobro mama,ako baš mora biti tako onda ok"

Mama:"Aria,nađi nam hotele čija je cijena prikladna za jednu noć i za nas četvero.Idemo na mali odmor"

Bila sam toliko sretna što sada idemo na odmor.Nakon gotovo mjesec dana idemo na zasluženi ljetni odmor.

Ja:"Odmah ću"-otrčala sam u sobu po laptop i vratila se ponovo u dnevni boravak. , "Gdje idemo?"

Mama:"Gdje hoćete? Ovaj put ćemo prepustiti to vama"

Luka:"Dobro onda idemo na Bali,tamo nismo nikada bilo,a prelijepo je"

Ja:"Hajmo negdje gdje ima zabave,kao npr.Los Angeles...ili Maldive?

Luka:"Aria,u LA možeš otići kad god hoćeš, na Bali ili Maldive ne možeš"

Ja:"Dobro joj,idemo onda na Maldive,ali možemo li jednom otići i u LA?"-okrenula sam se prema mami i tati

Tata:"Vidjet ćemo o tome.Otići ćemo jednom a kada ..to ćemo vidjeti"

Luka i ja smo zajedno pronašli odgovarajuće sobe sa odgovarajućim cijenama.

Ubrzo se čulo zvono na vratima.Tata i mama su zajedno otvorili, a čula sam Dobar dan i Uđite,uđite .
Mama,tata a i momak koji je ,po mojoj procjeni negdje na kraju dvadesetih,početku tridesetih godina.
Bio je lijep,krupan,ali ne previše.

Ćao,ćao -rekao je i rukovao se sa Lukom i sa mnom

Tata:"Luka ovo je Christopher,on će biti tvoj zaštitar,da to tako kažem...,a Aria,tvoj će doći na dan kada budemo putovali ,to jeste za dva dana,zar ne?"-okrenuo se prema ,već ću mu skratiti ime,Chrisu.

Chris:"Da,da.Danas nije mogao biti tu da se upozna ,ali će biti tu na dan kada budete putovali."

Ja:"A dobro,meni zapravo i nije potreban,ali ako su mama i tata toliko zapeli za tim,onda okej"

Zaista sam i mislila da nema nikakve potrebe.Pa ne prati nas niko,ne prijeti ili bilo šta slično.

Chris je sjeo pored nas te je razgovor sa mamom i tatom počeo.Tata mu jr objašnjavao šta treba,na šta treba obraćati pažnju.

......
Nakon dva dana...

Napokon je došao dan kada idemo na more.Sretna sam.Od uzbuđenosti sam spakovala i malo više stvari.Uvijek spakujem i više nego je potrebno,ali uvijek mislim da će mi mozda nešto zatrebati,ili da ću ići na neka mjesta gdje bi mi taj outfit pasao ili bilo šta slično.Pa od viška glava ne boli,zar ne?A ruka?Ona će boliti.

"Ariaa,požuri samo tebe čekamo"-mama je vikala iz dnevnog boravka.
"Eto me"-uzviknula sam.

Zatvorila sam kofer,izvadila ručku kojom ću vući kofer,stavila mali ruksak na leđa i izašla iz sobe.Došla sam do stepenica. Pogledala sam u svoj dosta veliki i teški kofer pa dama sebe upitala kako ću ga sada snijeti niz stepenice.Vratila sam onu ručku kojom se kofer vuče,pa ga uzela za ručke koje su priljepljenje za kofer,one sa strane,vodoravno okrenute.

Išla sam tako tri stepenice,jednu po jednu dok sam vukla kofer za sobom,a onda me je kofer "povukao" naprijed pa sam se skotrljala zajedno s koferom niz stepenice.

Na kraju stepenica sam ležala na koferu okrenuta leđima na koferu.

Čula sam : O pa ipak jesi smotana malo
Pogledala sam iznad sebe, a vidjela sam Emira.Ustala sam brzo i stala ispred njega sklanjajući kosu sa lica.U tom trenutku stvarno jesam izgledala smotano. Opet.

Ja:"Šta ti radiš ovdje?"
Emir:"Prvo ćemo se upoznati,zar ne?"
Ja:"Je li ti mene pratiš?Mislim treći put se srećemo.Imam zaštitara ,samo da znaš"- namrstila sam se vec.
Emir:"Ozbiljno?"-nasmijao se

Gledala sam iza njega. Mama mi je prišla.
Mama:"Već ste se upoznali?"-pogledala je u mene pa u Emira.

Ja:"S kim?"
Mama:"Pa sa tvojim zaštitarom,čuvarom,kako god hoćeš"

Pogledala sam u Emira dok sam osjetila kako mi uši gore od stida.Postajalo mi je vruće.

Ispružio mi je ruku dok se smješkao
On:"Ja sam Emir,drago mi je"
Ja:"Aria"-pružila sam ruku,dohvatila sam njegovu ruku.

Mama:"Hajde,samo smo tebe čekali"-pružila mi je ruku i povukla me blago za sobom.Onda je stala i pogledala u kofer,a Emir je onda rekao Ne brinite,ja ću se pobrinuti za kofer

Mama se zahvalila.Ušla sam u kombi koji će nas odvesti do aerodroma,a tata i Luka su stajali ispred kombija i razgovarali sa Christopherom.
Emir je unio moj kofer u kombi ,a onda je ušao i sjeo na zadnje sjedište gdje sam ja sjedila.Sjeo je pored mene.
Pogledala sam ga,bio je tako lijep.

Ja:"Jesi li znao da si ti moj zaštitar?"
Emir:"Nisam do jučer kada mi je Chris pokazao tvoju sliku."
Ja:"Aha...dobro"

Ušli su i svi ostali pa smo krenuli prema aerodromu.Nakon 20ak minuta vožnje smo stigli.
Izašli smo iz kombija,uzeli kofere i kretali se prema ulazu u aerodrom.

Okrenula sam se jednom i vidjela Emira iza sebe.