Chapter 77

654 40 14
                                    

-"Obožavam ovu pjesmu!" Uskliknula je, ustavši se te pojačavši zvuk.

-"Nisam je dugo čula." Nasmijala se, podbočivši se na krevetu.

Neko vrijeme je gledala u njenu tamnosmeđu kosu koja je padala u laganim valovima. Pogled joj je zatim prešao preko crnih traperica te zelene majice sa raznoraznim raštrkanim riječima po njoj do crne veste koja je padala preko njenih bokova. Oduvijek je voljela njene modne kombinacije.

-"Haley!" Viknula je mahnuvši rukom ispred njenog lica.

-"Ha? Oprosti, zamislila sam se. Što si rekla?" Trepnuvši nekoliko puta, pogledala je u nju.

-"Pitala sam te jesi odlučila što ćeš obući za Novu?" Sjela je pored nje na krevet, gledajući je.

-"Nisam sigurna. Zapravo, nemam pojma." Rukama je prekrila lice, te se okrenula na leđa.

-"Trebaš pomoć?" Podignula je jednu obrvu, lagano se nasmiješivši.

-"Naravno. Kada će Hanna doći?" Maknuvši ruke sa lica, oslonila se  na laktove gledajući je.

-"Trebala bi uskoro biti ovdje." Njen pogled je pao na sat, dok su joj se obrve lagano namrštile.

Kimnuvši glavom, lagano se ustala te krenula prema ormaru. Otvorivši ga, ruke je stavila na bokove, gledajući u haljine koje su uredno visile na vješalicama. Njene oči su prelazile po haljinama, prije nego je uzela nekoliko i stavila ih na krevet.

-"Jedna od ovih." Pogledala je u Lucy, a zatim u haljine.

-"Ona ljubičasta."

Začuvši poznat glas, okrenule su se prema vratima na kojima je stajala Hanna sa osmijehom na licu gledajući u njih.

-"Hanna!" Uskliknule su zatrčavši se prema njoj, povukavši je u zagrljaj.

-"Dobro, ubit ćete me!" Nasmijala se, zabacivši plavu kosu.

-"Kako je bilo?" Upitala je Lucy, krećući prema krevetu.

-"Veoma zabavno. Snijeg, Josh, romantika. Znaš već." Nasmijala se, stavši ispred kreveta.

-"Nisi se slomila, vidim." Gurnuvši je lagano laktom, Haleyino lice je krasio osmijeh.

-"Skoro." Nasmijala se, pogled usmjerivši na haljine.

-"Kažeš ljubičasta?" Podignuvši obrvu, lagano je podigla ljubičastu haljinu sa šljokicama.

-"Definitivno." Kimnula je Lucy.

-"U redu, ljubičasta je." Nasmijala se, objesivši haljinu na vrata ormara.

-"Haley? Posudiš meni ovu?" Podignuvši krem haljinu sa ljubičastim cvjetovima, okrenula se prema njoj.

-"Naravno, izvrsno će ti pristajati." Nasmijala se pogledavši prema Hanni.

-"Hvala ti." Nasmijala se.

Sjedeći na rubu pozornice, otvorila je bocu sa vodom te uzela gutljaj.

-"Jesi spremna?" Sjeo je pored nje, lagano je gurnuvši.

-"Mislim da jesam.  A ti Davide?" Pogledavši prema njemu, podignula je jednu obrvu.

-"Jesam, no ja nemam glavnu ulogu." Nasmijao se, pogledavši u pod.

-"Da, hvala što si me podsjetio na to." Lagano se nasmiješila.

-"Znaš da ćeš biti odlična, zar ne?" Nasmijao se, pogledavši u nju.

-"Nadam se." Slegnula je ramenima te sišla sa pozornice.

-"Slušaj me." Ustao se te stavio svoje ruke na njena rameni prije nego je nastavio:- "Ti si Haley Scott i ako itko to može napraviti to si ti. Ne sumnjam u tebe a ni ti ne bi trebala sumnjati u sebe. Jim te je sa razlogom postavio kao glavnu plesačicu." Nasmijao se, povukavši je u zagrljaj.

-"Hvala ti." Nasmijala se.

Odmaknuvši se iz zagrljaja, nasmijala se.

-"Jim? Jel Chad ovdje?" Pogledavši u vrata njegovog ureda a zatim u Jima, lagano se nasmiješila.

-"Mislim da je, zašto?" Pogledavši u nju, podignuo je jednu obrvu.

-"Pitam." Pogledala je u njega prije nego je krenula prema njegovom uredu.

Pokucavši, otvorila je vrata. Chad je sjedio za stolom, pišući nešto. Pramenovi njegove plave kose su stršali u svim pravcima, a koža njegovog čela se lagano naborala.  Usta su mu bila lagano otvorena, a crna majica je ocrtavala čvrste mišiće njegovih ruku. Duboko je udahnula prije nego je zatvorila vrata za sobom.

-"Haley, kako ti mogu pomoći?" Podignuvši pogled sa papira prema njoj, lagano se nasmiješio.

-"Jel smetam? Ako smetam doći ću kasnije." Zagrizavši jednu usnicu, gledala je prema njemu.

-"Naravno da ne, sjedi." Nasmijao se, pokazavši rukom na naslonjač ispred stola.

Sklopivši ruke, lagano je došla do naslonjača, te sjela prekriživši noge.

-"Kako ti mogu pomoći?" Naslonio se u stolici, gledajući je.

-"Trebam tvoju pomoć." Nasmiješila se gledajući u njega.

 ____________________________________________________________________________

NASTAVAK JE KRATAK, ŽAO MI JE, IDUĆI ĆE BITI DUŽI. HVALA NA SVEMU I NASTAVITE ČITATI I KOMENTIRATI KAO I DOSAD. LOVE YA! <3 :D

It's you. It's always been you (NH  Ff - Book 1) FinishedWhere stories live. Discover now