It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished

Chapter 29

Otvorivši oči, lijeno se protegnula u krevetu. Pogledavši prema prozoru, vidjela je da je nebo mutno. Duboko je uzdahnula i ustala se. Lijeno hodajući, ušla je u kupaonu.  Pošto se probudila rano, imala je vremena za malo duže tuširanje. Pustivši vodu u tušu, ušla je i puštala kapljice da klize niz njeno tijelo.

Izlazeći iz tuša, ogrnula se ručnikom i produžila u sobu. Otvorivši ormar, uzela je bijelu haljinu do koljenja, conversice i crnu kožnu jaknicu. Nakon što se obukla, sjela je za stol sa šminkom. Češljajući svoju kosu, smiješila se sama sebi. Stavivši olovku i maskaru, provukla je ruke kroz kosu te se pogledala u ogledalo. Sjetila se Lucasa i nasmiješila. Onda je u kutu ogledala ugledala njegovu jaknu koja je bila na stolici radnog stola. Ustala se, otišla do radnog stola, uzela torbu i mobitel te jaknu i izašla van iz sobe. Spuštajući se stepenicama, osjetila je miris doručka i razgovor njenih roditelja.

Ulazeći u kuhinju sa smiješkom na licu, sjela je na stolicu nasuprot svojih.

-"Dobro jutro!" Veselo je rekla.

-"Jutro dušo." Rekao joj je tata sa osmijehom.

-"Kako to da si budna?" Upitala je mama, dodajući joj tanjur sa pečenim jajima i slaninom.

-"Nisam mogla spavati, a i ne želim zakasniti." Rekla je uzimajući šalicu sa kavom.

-"Čija je ono jakna?" Upitao ju je tata gledajući u Lucasovu jaknu.

-"Od jednog prijatelja. Jučer smo bili na kavi i bilo mi je hladno pa mi ju je posudio." Rekla je Haley.

-"Pravi džentlmen." Rekao je gledajući je.

-"Da." Uzvratila je, uzimajući zalogaj doručka.

-"Jel sigurno samo prijatelj ili?" Upitala ju je mama sa osmijehom.

-"Mama!" Zavapila je Haley.

-"Što? Samo sam znatiželjna." Rekla joj je.

-"Dobro, nije samo prijatelj. Jučer smo bili na spoju." Rekla je ustajući se.

-"Znala sam." Rekla je zadovoljno njena mama.

-"Nisam ni sumnjala u tebe." Rekla joj je Haley kroz osmijeh.

Zatim je došla do nje, zagrlila je i poljubila, te je isto to napravila sa tatom.

-"Idem, ne želim zakasniti." Rekla je sa osmijehom, uzimajući torbu i njegovu jaknu.

-"Pazi na sebe." Rekla joj je mama.

-"Uvijek!" Viknula je Haley iz hodnika, prije nego je zatvorila izlazna vrata za sobom.

…

-"Ne mogu vjerovati da moja mala djevojčica ima dečka." Rekao je njezin tata uzimajući gutljaj kave.

-"Nije više tako mala dragi. Moralo se dogoditi kad-tad." Rekla mu je žena nježno.

-"Znam, samo se nisam nadao da će to kad-tad doći tako brzo." Rekao je kiselo se nasmiješivši.

-"Nemoj se brinuti. Haley je pametna i dobra cura. Dovoljno je odrasla da zna što radi." Rekla je njezina mama, spremajući njezin tanjur.

-"U pravu si." Dodao je njezin tata.

…

Dolazeći pred školu, vidjela je Lucy i Hannu kako je čekaju pred ulazom. Došavši pred njih, vidjela je da je čudno gledaju.

-"Čija je to jakna?" Upitala ju je Hanna.

-"Zdravo i tebi." Odvratila joj je Haley kroz osmijeh.

-"Zdravo. A sad, čije je to jakna?" Upitala ju je ponovno, gledajući je upitno.

-"Lucasova." Uzvratila joj je gledajući u jaknu.

-"Molim?" Rekle su obje u isti glas.

-"Pričaj." Lucy je rekla, držeći oči širom otvorene.

-"Nema se tu šta puno pričati. Bili smo na kavi i u šetnji, bilo mi je hladno i dao mi je svoju jaknu." Rekla je, gledajući ih.

-"Oho!" Uzviknula je Hanna sa osmijehom.

-"Hajmo na nastavu." Rekla je Haley i krenula unutra.

-"Moram do ormarića po bilježnicu. Idete samnom?" Upitala ih je Lucy.

-"Hajmo." Odgovorile su u isti glas.

Čekajući da Lucy utipka šifru i ume što treba iz ormarića, Haley je stajala naslonjena na jedan od ormarića, zamišljeno gledajući pred sebe. Odjednom je osjetila nečije ruke oko svojih očiju, a ubrzo nakon toga i poznat glas kako ju pita: -"Pogodi tko je?"

Nasmiješila se i odlučila igrati igru.

-"Hmm.. Luke?" Upitala je zaigrano.

-"Ne, pogađaj ponovno." Rekao joj je kroz osmijeh.

-"Uff.. Možda.. hmm.. Patrick?" Ponovno je upitala, grizući unutarnju stranu obraza da se ne počne smijati.

-"Ne. Probaj ponovno." Rekao joj je opet, ovaj put bez smiješka.

-"A ne znam, tko je?" Rekla je grickajući usnicu i očekujući reakciju.

Nije ništa rekao, samo je maknuo ruke sa njenih očiju. Okrenuvši se, vidjela je Lucasa kako stoji iza nje sa pognutom glavom.

-"Hej! Pa to je gospodin King." Rekla je veselo.

Podigao je pogled prema njoj i gledao je ozbiljno, prije nego je prozborio:-"Ne mogu vjerovati da nisi pogodila tko je?"

Približila mu se ovivši svoje ruke oko njegovog vrata, gledajući ga duboko u oči prije nego je rekla:-"Zar stvarno misliš da te nisam prepoznala?"

Nasmiješio joj se i umjesto odgovora ju je poljubio. Vratila mu je poljubac.

-"Khm.. Mi smo još uvijek tu." Začula je Lucy.

Prekinuvši poljubac, nasmijala se i okrenula prema njima.

-"Ovaj, da.. oprostite. Lucasa znate, zar  ne?" Upitala ih je sa osmijehom na licu.

-"Vjerujem da smo se upoznali." Rekla je Hanna gledajući u njega.

-"Hoćemo polako, golupčići?" Upitala je Lucy, zatvarajući ormarić.

Haley je samo kimnula glavom. Pogledavši prema Lucasu, nasmijala se i uhvatila njegovu ruku.

-"Prelijepa si danas." Šapnuo joj je na uho.

-"Hvala ti." Odgovorila mu je spuštajući pogled i rumenivši se.

Dok su ulazili u razred, osjetila je začuđene poglede na sebi, ali nije je bilo briga. Nikada joj nije bilo previše stalo o tome tko što misli, i sigurno neće sada početi. Sjedajući na svoje mjesto u zadnjoj klupi do prozora, bacila je pogled prema Lucasu, koji je već gledao u nju i smijao se.