It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished

Chapter 62

"-Možeš prekinuti poziv sad." Nasmijao se spremajući mobitel u džep.

Maknuvši mobitel sa uha, držala ga je u ruci gledajući u njega. Maknuvši ruku sa usta, skupivši obrve udarila ga je u rame.

-"Čemu to?" Dignuvši obrvu, rukom je protrljao rame.

-"Zato što si budala Horan." Pogledavši prema torbi sa gitarom, lagano ju podigla unoseći je u stan.

-"Oprosti. Ali izraz na tvome licu je bio neprocjenjiv."  Ušavši za njom zatvorio je vrata za sobom.

Spustivši gitaru na pod pored kauča, okrenula se gledajući u njega.

-"Stvarno sam mislila da nećeš doći. Znaš li koliko sam se trudila da se ne rasplačem?" Gledajući u njega, zatakla je pramen kose iza uha.

-"Oprosti. Nisam te želio rastužiti." Napravivši nekoliko koraka naprijed, skinuo je ruksak, bacivši ga do gitare.

Zagrizavši usnicu, približila mu se ovivši lagano svoje ruke oko njegovog vrata. Gledajući je, kutovi usana su mu se razvukli u osmijeh. Omotavši svoje ruke oko njenog struka, povukao ju je bliže.

Gledavši ga u oči na trenutak se izgubila u njima.

-"Možeš li mi oprostiti?" Upitao je naslonivši svoje čelo na njeno.

Zagrlivši ga jako, svoju glavu je naslonila na njegovo rame udišući njegov miris. Njegove ruke su pravile lagane krugove po njenim leđima.

-"Tek sam te dobila natrag, ne želim te izgubiti." Maknuvši glavu sa njegovog ramena, gledala ga je u oči.

-"To se neće dogoditi princezo, vjeruj mi." Maknuvši ruku sa njenog struka, lagano je odmaknuo pramen kose koji joj je padao preko čela.

Nagnuvši glavu u desno, polako joj se približio. Osjetivši njezin topao dah na svome licu,nasmijao se prije nego je spojio svoje usne sa njenima.

Ne prekidajući poljubac, svoje ruke je stavio ispod njenih bedara lagano ju podižući.

Svoje noge je ovila oko njegovih kukova prije nego se nasmijala.

Pogledavši u nju, počeo se vrtjeti po sobi.

-"Niall! Past ćemo!" Smijala se, pojačavši stisak oko njegovog vrata.

-"Nećemo. Vjeruj mi." Nasmijao se.

Nekoliko trenutaka nakon što je izgovorio te riječi, izgubio je ravnotežu i pao na pod iza kauča. Haley je pala na njega.

Smijući se gledali su jedno u drugu.

Došavši do daha, Haley ga je pogledala u oči prije nego je utisnula poljubac na njegove usne.

Svojim rukama ju je uhvatio za struk, lagano stisnuvši, dok se ona pridržavala dlanovima.

Prekinuvši poljubac, jednom rukom je maknula kosu koja joj je padala preko lica, dok se drugom pridržavala.

Iskoristivši trenutak, Niall ju je čvrsto uhvatio, okrećući ih tako da je sada on bio na njoj, smijući se.

-"Iskorištavaš trenutak slabosti?" Podignuvši obrve, usne su joj se razvukle u osmijeh.

-"Možda, a možda samo imam jaku želju učiniti ovo." Pogledavši u nju, lagano se nasmijao prije nego je ponovno svoje usne spojio sa njenima.

Poljubac je bio nježan i strastven u isto vrijeme. Pun ljubavi, čežnje, pažnje.

-"Nevjerojatan si." Nasmijala se, gledajući ga u oči.

-"Znam. I ti si." Nasmijao se, lagano se ustajući.

Ustavši se, pružio joj je ruku. Uhvativši ga za ruku, povukao ju je prema sebi.

Utisnuvši još jedan poljubac na njene usne, nasmiješio se.

-"Mislim da je vrijeme za večeru." Nasmiješivši se krenula je prema kuhinji.

-"I ja mislim." Lagano se osmjehnuvši krenuo je za njom.

…

Ugasivši svjetlo u kuhinji, jedino što je osvjetljavalo dnevni boravak je bilo svjetlo od televizora.

Došavši do kauča, legla je tako da joj je glava bila u Niallovom krilu, a noge savijene u koljenima.

Gledavši u nju smiješio se.

-"Što?" Nasmiješivši se, promatrala ga je pozorno.

-"Prelijepa si. Samo se divim tome." Prstima desne ruke je lagano prolazio njenom kosom, dok je prste lijeve ruke isprepleo sa prstima njene ruke.

Osjetivši kako se rumeni, samo je lagano zakrenula glavu, nasmiješivši se.

-"Još uvijek to radiš?" Nasmijao se, čekajući da ga pogleda.

-"Što to?" Uozbiljila se, pogledavši ga.

-"Rumeniš se i okrećeš glavu kada ti je neugodno ili kada dobiješ kompliment." Nasmiješio se, približivši joj se dodirujući njezin nos svojim.

-"I ti to radiš. Ponekad." Nasmiješila se, prošavši prstima kroz njegovu kosu.

-"Popravio sam se." Rekao je ponosno prije nego se nasmiješio.

-"Vidim." Nasmiješila se, prije nego se ustala.

-"Kuda ideš?" Zbunjeno ju je pogledao.

-"Nisi valjda mislio da ćemo cijelo vrijeme provest zarobljeni u stanu?" Namignuvši mu, krenula je u sobu.

Uzevši jaknu i torbu, vratila se u dnevni.

-"Idemo negdje?" Ustao se, protrljavši oči.

-"Bravo Einstein!" Nasmijala se oblačeći njegovu jaknu.

-"Kamo gospođice?" Nasmijao se ugasivši televizor.

-"Niall! Ne vidim!" Povikala je gledajući u tamu.

-"To je ponekad dobra stvar." Šapnuo joj je na uho prije nego je utisnuo poljubac na vrelu kožu njenog vrata.

Osjetivši trnce koji su joj prolazili tijelom nasmiješila se.

-"Ozbiljno, kamo idemo?" Upalivši svjetlo, obuo je visoke bijele Nikeice.

-"U jednu pustolovinu." Namignuvši mu, uzela je ključeve od stana te torbu.

-"Opet se osjećaš spontano?" Nasmijao se, popravivši ovratnik jakne.

-"S tobom? Uvijek." Namignuvši mu, otvorila je vrata stana puštajući hladan zrak da uđe.

-"Zašto?" Izašavši za njom, zakopčao je jaknu.

-"Zato što znam da mi se ništa neće dogoditi." Došavši do njega, utisnula je lagani poljubac na njegov obraz.

Nasmijavši se, isprepleo je prste svoje ruke sa njenima.

Noć je bila hladna, nad grad su se nadvili tamni oblaci prijeteći kišom. Sva buka i žamor su na trenutak utihnuli. Ponekad bi se začuo lavež psa ili siktanje mačke. Savršena večer za šetnju.

 ____________________________________________________________________________

I tako, počela škola ha? Hvala Bogu, pa nemam tih problema više.. :P 

Nego, nadam se da će vam se svidjeti nastavak i da ćete komentirati.. nadam se makar jednom dužem kometaru, te bih željela znati što mislite o Naley.. :D

Hvala još jednom što čitate i komentirate...nevjerojatni ste.. :D :D