It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished

Chapter 69

Sjedeći na svom uobičajenom mjestu u predavaonici kod O'Connora, smiješila se iako nije znala zašto. Danas im donosi rezultate ispita. Bila je nervozna, ali u isto vrijeme i sretna. Vraća se kući. Napokon će vidjeti svoje.

-"Bit će dosadno bez tebe, znaš?" Pogledavši u nju, nasmiješio se pokazujući zube.

-"Tebi možda, ja ću napokon odahnuti malo." Izbeljila mu se, pogledavši u Amy koja se smijala.

-"Nisko Scott, veoma nisko." Mahnuvši glavom, počeo je lupkati sa kemijskom.

-"O saberi se Chris." Nagnuvši glavu da ga vidi, Amy je bila ozbiljna.

-"Sabran sam. Samo, tužno je. Veoma tužno što će moja glavna plesačica odahnuti bez mene. Ali, nećeš me se tako lako riješiti." Pogledavši prema njima, usne su mu se oblikovale u poluosmijeh.

-"O znam, to je ono što me ustvari najviše i plaši." Nasmiješivši se, lagano ga je gurnula laktom.

-"Uskoro ćemo se opet vidjeti, zar ne?" Podignuvši obrvu, upitala je Amy.

-"Da, za nekih tjedan i pol, tako nešto. Moramo na probe u klub i sve ostalo. Jedva čekam." Gledajući pred sebe, lagano je zagrizla usnicu.

-"Još uvijek mi iz glave ne izlazi Nicolina faca. Dobila je što je zaslužila. Kučka." Pogledavši prema Haley, Amy se nasmiješila.

-"Napokon je našla nekog sebi ravnog." Prasnuo je Chris.

-"Nekoga sebi ravnog? Jel ti to mene uspoređuješ s njom? Jer ja i ona smo sasvim druga liga." Skupivši obrve, pogledala je u njega.

-"Nisam mislio tako, mislio sam da je napokon našla nekog sebi ravnog po pitanju odgovaranja. Ti ne trpiš njena sranja. Na to sam mislio." Zbunjeno ju je pogledao, prošavši rukom kroz kosu.

-"Budalo." Kratko je rekla Amy, zavalivši se u stolici.

-"Stvarno nekad znaš srat, jel ti itko to ikada rekao?" Pogledavši u njega nasmiješila se.

-"Znam, oprosti." Pogledao je u nju.

Nije stigla odgovoriti jer je predavaonicom odjeknuo prasak zatvorenih vrata. O'Connor je ušao, bacajući papire na stol.

Nataknuvši naočale na nos, naslonio se na stol, prelazeći pogledom po predavaonici. Njegove oči su ostale zakovane na Haley.

-"Scott!" Uzviknuo je.

-"Recite?" Zakovavši pogled na njega, progutala je knedlu.

-"Ja vjerujem u druge prilike, a u što vi vjerujete?" Lagano se pomaknuo da je bolje vidi.

-"U šta vjerujem?" Podignuvši obrvu, pogledala je u njega.

-"Da, u šta vjerujete?" Prekriživši ruke na prsima, jezikom je prešao preko usana.

-"Vjerujem u dosta toga. Što točno želite znati?" Nagnuvši se naprijed na stolici, gledala je zbunjeno u njega.

-"Od vjerovanja, čega se pridržavate u svakodnevnom životu?" Lagano se odmaknuo od stola, napravivši nekoliko koraka naprijed.

Predavaonicom je zavladala tišina. Sve oči su bile uperene prema njoj. Progutavši knedlu, duboko je udahnula, sastavljajući odgovor u glavi. Ispreplevši prste, pogled je usmjerila na profesora.

-"Za početak, kao i vi, i ja vjerujem u druge prilike. Smatram da svatko zaslužuje drugu priliku, da popravi prijašnju grešku. Vjerujem u pomaganje drugima. Dobar je osjećaj pomoći nekome i ne očekivati ništa za uzvrat. Osmijeh koji izmamite na lice kada na primjer pomognete starici da pređe cestu. A najviše vjerujem u ljubav, oprost, prijatelje, pravdu."