It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished

Chapter 35

 -"Kamo idemo?" Upitala je Haley radoznalo.

-"Vidjet ćeš." Odgovorio joj je zagonetno skrećući udesno na raskrižju.

-"Nećeš mi reći?" Rekla je Haley prekriživši ruke na prsima i dignuvši nos u zrak praveći se ljuta.

Nasmijao se njenoj novoj pozi, a zatim joj je odgovorio:- "Ne. Upropastio bi iznenađenje zar ne? A i uostalom, slatka si mi kad glumiš da si ljuta."

-"Dobro. Kako želiš." Rekla je te naslonila glavu na prozor.

Ostatak vožnje su proveli u tišini. Lucas je vozio, a Haley je šutjela i gledala kroz prozor razmišljajući o tome gdje ju vodi. Nije se stvarno ljutila na njega, samo je bila nestrpljiva. Željela je znati gdje je vodi..

-"Jesmo li blizu?" Upitala ga je kada su skrenuli na cestu koja je vodila izvan grada.

-"Još malo. Budi strpljiva." Odgovorio joj je stisnuvši joj ruku.

Uzdahnula je i nastavila gledati kroz prozor. Cesta kojom su išla je vodila izvan grada. Nikada nije išla njome i nije znala gdje idu. Vani je bio mrak i nije mogla vidjeti nešto što bi joj dalo neki znak.

Okrećući glavu prema njemu, promatrala  ga je. Sjetila se njihovog poljupca u dvorani i obrazi su joj odmah poprimili ružičastu boju. Nasmijala se tome. Maknula je pramen kose koji joj je nestašno pao na lice. Primjetila je da staju. Pogledala ga je sa širom otvorenim očima od uzbuđenja i iščekivanja.

-"Stigli smo." Rekao joj je kroz smiješak.

Laganim koracima je izašla iz auta. Uhvatio ju je za ruku i poveo naprijed. Bio je mrak i ništa nije vidjela.

-"Jel ovo dio gdje me ubiješ?" Upitala ga je sa smiješkom na usnama.

-"Možda." Odgovorio joj je tajnovito.

Prije nego mu je išta stigla reći, pogled pred njom ju je zatekao. Nalazili su se na jednom brdu s kojega se vidio cijeli London.  Pustio joj je ruku i stao iza nje,uhvativši njene ruke i stavivši ih sa svojima na njena prsa.

-"Prelijepo je." Rekla je šaptom.

-"Zašto šapćeš?" Upitao ju je stavljajući glavu na njeno rame.

-"Zato što se bojim da ako budem pričala glasno da ću se probuditi iz ovoga sna."

-"Ali, lutko nećeš. Jer ovo nije san. Ovo je stvarnost." Rekao joj je na uho.

Nasmiješila se i duboko udahnula svježi zrak.

Njegov stisak oko nje je lagano popustio.

-"Doći ću odmah. Budi tu." Rekao joj je.

-"A kamo bih otišla?" Upitala ga je sa smiješkom.

Nasmijao se i otišao do auta. Otvorio je zadnja vrata te izvadio košaru i deke.

Haley je gledala u grad koji je svijetlio pod njom. Osjetila se tako malom, neznačajnom u usporedbi sa veličinom grada u kojeg je gledala. Tako mala naspram cijelog svijeta. Samo još jedna duša koja traži svoju izgubljenu polovicu.

Iz razmišljanja su je prenule ruke oko njenog struka. Nasmiješila se i naslonila glavu na njegovo rame. Pogledao je u nju i nasmiješio se.

-"Okreni se." Rekao joj je kroz osmijeh, puštajući njezin struk.

Lagano se okrenula, još uvijek zbunjena zbog njegovog zahtjeva. Pogled joj je pao na veliku deku rasprostrtu na zemlji. Na njoj je bila košara i fenjer. Pogledala je u njega.

-"I? Sviđa ti se?" Upitao ju je.

Umjesto odgovora, poljubila ga je. Svoje ruke je stavila u njegovu kosu lagano je mrseći. Prihvaćajući poljubac, svoje ruke je stavio na njena bedra i podigao je.