It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished

Chapter 40

Dok se Sunce  pokušavalo uvući kroz zavjese u hotelsku sobu, njena figura se lagano promeškoljila ispod pokrivača, sakrivajući oči od upornog Sunca. Kako joj to nije pošlo za rukom, lagano je otvorila oči usput zijevnuvši. Uspravila se u krevetu te naslonila glavu na jastuk. Iz daljine se čulo udaranje valova o stijene, vika i smijeh ljudi sa plaže. Sa hotelskog bazena se čula glazba i žamor te povremeno pljuskanje vode od ponekog skakača. Lijeno i usporeno se ustala šetajući do prozora. Laganim pokretom ruke razmaknula je zavjese dopuštajući Suncu da uđe u sobu. Zatim je otvorila prozor duboko udahnuvši vruć ljetni zrak sa primjesom morske soli. Lagano se protegnula te otišla do kupaone.

Skupivši svoju kosu u ručnik na vrhu glave, otvorila je kofer. Na vrhu je bila povelika vrećica na kojoj je bila zataknuta poruka.

-"Nadam se da će ti se svidjeti." Pazi na sebe i uživaj. Mama

Nasmiješila se te spustila poruku na krevet. Otvorivši vrećicu bila je iznenađena njenim sadržajem. Žuta, lepršava ljetna haljinica tankih naramenica sa krupnim crvenim i bijelim cvjetovima. Stavivši je na krevet, rukom je izvukla ono što je ostalo u vrećici. Bijeli kupaći kostim.

Obukavši novi kupaći kostim i haljinu, stala je pred ogledalo pustivši kosu iz ručnika da joj pada po ramenima. Uzela je četku i u nekoliko je poteza rasčešljala te je odlučila ostaviti da se osuši. Zatim je uzela torbu za plažu te stavila u nju sve stvari koje će joj trebati te se zaputila u dnevni.

Ušavši osjetila je miris hrane i svježe skuhane kave.

-"Dobro jutro." Rekla joj je Lucy sipajući im kavu.

-"Dobro jutro." Uzvratila joj je sa osmijehom sjedajući na stolicu do Hanne.

-"Uzele smo si slobodu i naručile doručak." Rekla je Hanna.

-"Super, umirem od gladi." Uzvrati joj je  uzimajući pecivo i namaz.

-"Ovdje je prelijepo." Rekla je Lucy nagnuvši se na šank i gledajući kroz prozor.

-"Da, stvarno je." Uzvratila joj je Haley prije nego je uzela zalogaj svog doručka.

-"No, recite vi meni, kamo idemo? Kakav nam je plan za danas?" Upitala ih je Hanna uzimajući gutljaj kave.

-"Kupanje, sunčanje, ljenčarenje, neki tulum na plaži." Rekla je Lucy.

-"Što od toga?" Upitala ju je Hanna.

-"A što kažeš na sve to?" Upitala ju je Haley gledajući je.

-"Što se mene tiče može, ja sam uvijek za." Rekla je kroz smijeh.

-"Ti si uvijek za? Super." Rekla joj je Lucy smijući se.

-"Nisam na to mislila." Rekla je tiho.

…

Sjedila je na plaži, čekajući da joj donesu piće jer joj se nije dalo ići s njima i gledati Hannino slinjenje za zgodnim konobarom. Iz razmišljanja ju je prekinulo vibriranje mobitela.

Vidjevši poznato ime na ekranu, nasmijala se a zatim prihvatila poziv.

-"Hej lutko." Rekao joj je poznati glas.

-"Jutro." Uzvratila je.

-"Jesi se odmorila, smjestila?" Upitao ju je.

-"Jesam, jesam. Trenutno se odmaram na plaži i gledam Hannino blamiranje." Rekla je gledajući u Hannu koja je imala svoj trenutak slave.

- "Neka, samo se odmaraj. Htio sam te čuti." Rekao je.

-"I sad kad si me čuo, što ćeš raditi?" Upitala ga je.

-"Pa otići na trening, na kupanje, roštilj ili nešto." Rekao je.

-"Ah, iduće godine ćemo svi zajedno ići. Može?" Upitala ga je grickajući usnu.

-"Naravno. Sačekaj malo." Rekao je i uskoro je čula neko komešanje.

Dok je čekala da dođe prema njoj su išle Hanna i Lucy noseći narađaste čaše sa malim suncobrančićima u njima.  Hanna joj je davala njezinu čašu kada je čula nešto na liniji.

-"Evo me. Oprosti, stara me zvala. Moram ići. Čujemo se, pazi na sebe, fališ mi." Rekao je.

- "I ti meni, hoću i ti." Čujemo se.

-"Jel to bio Lucas?" Upitala ju je Lucy namještajući se.

-"Da. Zvao je da čuje kako sam i to." Uzvratila joj je igrajući se sa suncobranom.

-"Kako je to slatko." Rekla je Hanna gledajući u nju.

-"A kad smo kod slatkog, onaj konobar nije uopće loš." Rekla je Haley gledajući prema njemu.

-"Sestro, šape k sebi. To je moj ulov." Rekla je Hanna.

-"Oho, znači upecala si ga?" Upitala ju je kroz osmijeh.

-"OO, bacila je udicu i mamac, ali riba je produžila." Rekla je Lucy pogledavši u Hannu i isplazivši joj jezik.

-"Nije se još upecao, ali hoće." Rekla je Hanna sigurno.

-"Bolje bi ti bilo da se požuriš. Da ne bi došao netko sa boljim mamcem." Rekla joj je Lucy uzimajući gutljaj svoga koktela.

-"Alo, dosta o hrani, postajem gladna." Rekla im je Haley.

….

Sjedivši u svom stanu, gledajući tv i čekajući prijatelje da naprave roštilj, osjećao se opušteno i naspavano. Napokon odmor. Koliko se radovao tome što će vidjet prijatelje i svoje, toliko se nadao da će je sresti. Možda ove godine bude na njihovom mjestu. No, i ako bude, hoće li se uspjeti prepoznati? Kako će započeti razgovor? Iz razmišljanja ga je prekinulo zvono na vratima.

 __________

Ovaj je kraći, znam. 

Hvala svima koji čitate i komentirate. Znam da ste uzbuđeni i da svi želite znati kada će shvatiti da se znaju. Sinoć sam napisala te nastavke, ali morate se strpiti. Sve što se događa u ovoj priči ima svoj razlog. Vidjet ćete. Čak i neke stvari koje napišem na kraju nastavka. Samo se strpite i budite uz mene. :D