It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished

Chapter 70

Prije nekoliko dana je stigla kući. Vrijeme je postalo hladnije, tipično za prosinac. Njezina mama je blistala. Nikada nije mislila da je ona izjava da su žene u trudnoći ljepše i da imaju poseban sjaj u očima istinita, sve dok nije vidjela svoju mamu.

Sjedeći na kauču u dnevnom boravku gledala je u nju. Kosa joj je bila pokupljena u pomalo neurednu pundžu.  Ispod crveno bijelog džempera nazirao se maleni trbuščić. Jednu ruku je držala na trbuhu, dok je drugom držala daljinski, mijenjajući programe. Osjetivši njen pogled na sebe, okrenula je glavu pogledavši u nju. Njene usne su se razvukle u osmijeh, prije nego je ugasila televizor, posvećujući punu pažnju svojoj kćeri, koja je pomno pratila svaki njen pokret, sa osmjehom na usnama.

-"Tako mi je drago što si se vratila. Bilo je pretiho bez tebe." Uzevši njenu ruku, lagano se nasmiješila.

-"I meni. Stvarno blistaš." Nasmiješila se, proučavajući njeno lice. Njene usne su bile razvučene u osmijeh, pored usnica se nazirala rupica u obrazu, kao i kod nje kada bi se nasmiješila. Sa vanjske strane njenih očiju, naziralo se nekoliko bora. No, to nisu bile bore od starenja, već od smijeha.

-"Željela bih razgovarati s tobom o nečemu." Jezikom je lagano prešla preko donje usne, stisnuvši malo njenu ruku.

-"Naravno. O čemu?" Podignuvši lagano obrvu, nastavila je gledati u nju.

-"O mom budućem zetu." Nasmiješila se, gledajući je.

-"Što s  njim?" Upitala je osjećajući kako joj se obrazi počinju žariti.

-"Kakav je? Mislim, znam kako i izgleda i po onome što sam uspjela razgovarati s njim na dan tvog rođendana, uvidjela sam da je drag. No kakav je? Prema tebi, općenito?" Njene oči su je gledale blago, dok su usnice još uvijek bile lagano razvučene u osmijeh.

-"Niall je.." Zastala je, tražeći prave riječi kojima ga opisati. Sjetivši se njegovih očiju, nasmiješila se prije nego je nastavila. –"Niall je sve i više nego što sam ikada mogla poželjeti. Znaš, onog dečka sa mora? Kojega se nisam mogla sjetiti?" Pogledala je u nju.

-"Znam. Kada smo radili sve pretrage, ali nismo mogli saznati zašto ga se ne sjećaš. Kakve on veze ima s Niallom?" Podignuvši jednu obrvu, zbunjeno ju je pogledala.

-"Pa, zvučat će nevjerojatno, ali mama, to je on. Niall je taj dečko." Uozbiljila se, čekajući njezinu reakciju.

-"Doista? Haley pa to je divno." Usne su joj se razvukle u osmijeh.

-"Drago mi je što tako misliš. Mama, on je.. nevjerojatan. Zabavan, bezbrižan, uživa u životu, može me nasmijati, uvijek je tu i jednostavno osjećaj koji se javi kada je u mojoj blizinu ili kada pomislim na njega je nevjerojatan. Ne znam, možda ću sada zvučati glupo, ali doista duboko u sebi osjećam i znam da je on taj kojega sam tražila i što god da se dogodi u budućnosti, da će to uvijek biti on. On je taj. On je moja druga polovica." Nasmiješila se, spustivši glavu osjećajući kako se ponovno rumeni.

Pruživši ruku prema njenom licu, lagano joj je podigla glavu, tako da ju je sada gledala u oči.

-"Ne moraš spuštati pogled. Ne zvučiš glupo dušo. Zapravo, shvaćam kako se osjećaš. Isto to sam ja osjećala za tvoga tatu, a gle nas sada. Vjerujem da će isto biti i s vama. Jer, ako si išta poput mene, taj osjećaj koji se javlja duboko u tebi, ne samo vezano za njega nego općenito, nikada ne griješi. Zapamti jednu stvar dušo. Što god u životu radila, uvijek vjeruj tom osjećaju i svome srcu. Jer kada pratiš svoje srce, nikada nećeš pogriješiti." Nasmiješila se, zagrlivši je.

-"Hvala ti mama." Poljubivši je u obraz, glavu je naslonila na njeno rame.

-"Imam ideju. Zašto ne pozoveš Nialla na večeru? Želim ga upoznati, a znam da ga i tata želi upoznati. Iako ne želi priznati, želi znati kakav je i vidjeti kako se odnosi prema tebi. Želi se uvjeriti da se prema tebi ponaša onako kako zaslužuješ." Prekinuvši zagrljaj, gledala je u nju.