It's you. It's always been you (NH Ff - Book 1) Finished

Chapter 65

Vjetar je postajao sve jači, a ona je osjetila navalu straha te je još više ubrzala korak, rukom čvrsto stisnuvši remen svoje crno plave sportske torbe.

Do njene ulice ju je dijelilo još dosta blokova, otprilike oko pola sata hodanja. Odjednom je požalila odluku da ide pješke umjesto autom te odluku kojom je odbila Chrisov poziv da je odveze kući. Nije znala kojeg vraga je mislila.

Okrenuvši se iza sebe, ugledala je dva muška lika kako idu iza nje. Nije im vidjela lica, nije ih prepoznala. Imali su crne jakne, a na glavama crne kape. Bili su udaljeni nekih desetak metara od nje.

Vrativši pogled na ulicu ispred sebe, koncentrirala se na disanje da se malo smiri. Nije bilo pomoći, srce joj je skočilo u pete.

Počela se znojiti, a kroz misli su joj se odigravali svi mogući scenariji.

Kako je željela da je Niall sada tu,no nije. Da je s njom vjerojatno bi joj rekao da će sve biti u redu, zagrlio bi je i utisnuo bi poljubac na njeno čelo. Rekao bi da joj se ništa neće dogoditi dok je on tu. Osjećala bi se sigurno i smireno, zaštićeno. Uz njega se uvijek osjećala sigurno i zaštićeno. Kao da je ništa i nitko ne može povrijediti.

No Niall nije bio ovdje, Niall je bio pitaj Boga gdje na nekom intervju ili promociji. Nakon nekog vremena počela se gubiti u mjestima u kojima se nalazi. Toliko je putovao da nije mogla pohvatati različite gradove i države u kojima je svaki, svaki drugi dan bio.

Trebala je dopustiti Chrisu da je odveze kući, prije ju je vozio kući, no ne, ona je odlučila hodati.

Okrenuvši se još jedno, vidjela je da su ona dva lika još uvijek iza nje, no ovaj put su bili bliže. Progutala je slinu ubrzavši korak još jednom, tako da je sada brzo hodala. Laganim pokretom ruke je izvadila mobitel iz džepa. Pokušala ga je otključati, ali ekran je bio crn. Pokušala ga je upaliti, ali nije se palio. Baterija joj se ispraznila. Od svih trenutaka, izabrala je baš divan. Ljutito ga je vratila natrag u džep. Sve metode smirivanja nisu uspijevale. Uskoro ju je preplavio strah. Toliko jak da je mislila da će se svakog trena slomiti. 

Začuvši glasove iza sebe, okrenula se da bi primjetila da su likovi udaljeni nekoliko metara od nje.

-"Ljepotice, kamo ideš?" Začula je dubok glas.

-"Ne bi smjela hodati sama u ovom dijelu grada u ovo doba." Začula je drugi, hrapaviji.

Duboko udahnuvši, napravila je jedinu stvar koja se u tom trenu činila logičnom. Počela je trčati.

Zatim je začula korake iza sebe.

Okrenuvši glavu, primjetila je da trče za njom.

Htjela je vrištati, ali nije mogla. U sljedećih nekoliko trenutaka našla se na hladnom, polumokrom betonu.

Dva lika su se nadvila nad nju. Jedan od njih ju je uhvatio za ruke podignuvši je na noge, da bi je nekoliko sekundi kasnije nabio uza zid jedne od zgrada.

-"Tako lijepa djevojka, šeta sama? Šteta za tebe, sreća za nas." Nasmijao se, odmjeravajući je pogledom.

-"Ovo će biti zabavno. Samo, nemoj vrištati. Ako budeš vrištala bit će još gore." Nadovezao se drugi, vadeći nož, prislanjajući ga uz njezin vrat.

Pokušala je vrištati, ali nije mogla. Htjela ih je udariti te nastaviti trčati, ali tijelo joj je bilo zamrznuto u mjestu. Nije se mogla pomaknuti, nije mogla vikati.

Prvi od njih dvojice ju je počeo ljubiti po vratu, dok je drugi stavio ruku na njena usta.

Migoljila se, ali je to samo pogoršalo situaciju. Još jače ju je pribio uza zid.

Njezina usta su se otvorila, ostavljajući tragove zuba u koži njegove ruke.

-"Ovo nisi trebala napraviti!" Viknuo je, ostavljajući mokre poljupce duž njenog vrata, dok su njegove ruke našle svoj put ispod njene majice.

Nekoliko suza je kliznulo niz njezin obraz. Jedina riječ koju su njene usne oblikovale je bilo njegovo ime. „Niall“

….

Došavši pred njezin stan, primjetio je da su svjetla ugašena. Pokucao je nekoliko puta, ali nitko nije otvarao.

Pokušao ju je zvati na mobitel, ali bio je isključen. Sjevši na vozačko mjesto, nervozno je rukama lupao po volanu. Obuzeo ga je osjećaj. Nije znao kakav, ali činio ga je nervoznim i uplašenim.

Izvadivši mobitel, nazvao je Lucy. Nakon nekoliko trenutaka javila se.

-"Lucy. "Rekao je.

-"Niall? Što je bilo?" Upitala je zabrinuto.

-"Jel Haley s tobom?" Upitao je grickajući usnicu.

-"Nije. Ja sam na večeri sa Jimom. Zašto?"

-"Pred  vašim stanom sam, htio sam je iznenaditi, ali nikoga nema. Zvao sam je na mobitel, ali je isključen"

-"Zadnji put sam je vidjela kada smo izašli iz dvorane. Probaj otići tamo."

-"Daj mi adresu."

Utipkavši adresu i GPS, upalio je auto te krenuo.

Nakon desetak minuta, došao je u taman dio grada. Vozeći se tamnom ulicom, gledao je desno i lijevo ne bi li je negdje primjetio.

Ono na što su mu oči pale nekoliko minuta kasnije ga je šokiralo. Prepoznao bi tu torbu svugdje. Zaustavivši auto, gledao je nekoliko trenutaka. Dva lika su je držala pribijenu uza zid, ostavljajući poljupce na njenom vratu.

U očima su mu se nakupile suze, no trepnuvši nekoliko puta, otjerao ih je. Cijelo tijelo mu je obuzeo bijes. Šake su bile toliko čvrsto stisnute da su pobijelile. Izašavši iz auta, velikim koracima je krenuo prema njima.

Bio je uplašen, ali ne za sebe nego za nju. Nju bi branio svojim životom. Vidjevši izraz njenog lica, suze koje su tekle, sav strah je nestao, a zamijenio ga je bijes.

-"HALEY?!"

_____________________________________________________________________________

Drama! Haha... Ostavite svoje komentare jer mi puno znače.. .D Hvala što čitate, komentirate, hvala vam.. :DDD

Mišljenje o ovome? :DD

Love ya <3